Selo Milačevići, u Mjesnoj zajednici Potočari kod Srebrenice, prije rata imalo je 156 domaćinstava. Džemala Hasanovića (68), jednog od prvih povratnika, nalazimo na samom ulazu u ovo selo. Kaže da se s grupom komšija vratio još 2002. godine i cijelu godinu su boravili u šatorima nadomak sela. Kada je obnovljena prva kuća u selu, svi smo se tu smjestili, a zatim je povratak krenuo onako kako ne treba. 

Selo rudara

- Pored nagovaranja da se vratimo na svoja ognjišta, ljudi su se vraćali na svoj način i odgovornost. E, kad smo se vratili, nastadoše problemi. Obnove ti kuću i misle da su riješili sve probleme. Obnova kuća i nepravilna raspodjela donacija ne rješava probleme povratnika srebreničkih sela - kazuje Hasanović.

Prvo smo, kaže, tražili da se obnove sve kuće, kako bi se što više ljudi vratilo, međutim, o putu, poslu i održivom povratku, tada niko nije razmišljao, što je danas najveći problem povratnika.

- Ništa nam drugo nije preostalo, nego zasukati rukave. Sedam stalnih povratničkih domaćinstava ovog sela, bave se poljoprivredom, stočarstvom, pčelarstvom i uzgojem maline i niko nije zaposlen, a prije rata samo iz ovog sela u Rudniku olova i cinka u Sasama kod Srebrenice radilo je 25 rudara - sjeća se Hasanović.

Tuđa kuća

Ramiza Hasanović (58) živi u obnovljenoj kući s dva sina i sestrom. Nijedan nije zaposlen. Kaže da uzgajaju ovce i obrađuju zemlju, ali to nije dovoljno za dostojan život.

Aišu Malić (55) nalazimo pored štale, kolicima iz sela dovozi vodu za dvije krave. Žali se na raspodjelu donacija i obnovu kuća. Kaže da ona i muž Fejzo još uvijek žive u tuđoj kući, jer njihova nije obnovljena.

Nema pravo na muževu penziju