Korparstvo je zanat u Bosanskoj Posavini star više od stotinu godina, a brojne porodice dugo su, izrađujući predmete od vrbovog pruća, imale posao na kućnom pragu i sigurnu egzistenciju. Ovi ljudi znali su od pruća isplesti korpe, ukrasne predmete, pa i namještaj - stolove i stolice za bašte.
Nova vremena
Danas je i ovaj zanat pao u zapećak, u selima gdje je korparstvo nekada cvjetalo, njime se danas bavi svega nekoliko porodica, i to više iz inata, jer ne žele dozvoliti da se tradicija prekine.
U velikom i bogatom selu Tolisa kod Orašja među desetak korpara najpoznatiji je Anto Dominković. Treća je generacija u porodici koja živi od korparstva. Njegovi djed Ivo i otac Đuro bili su poznati korpari tog kraja, a i Anto se u 69. godini ne da, mada priznaje da su došla nova vremena pa se ljudi okreću drugim poslovima, ne mareći što će korparstvo izumrijeti.
Manje posla
- Žao mi je što ovo moram kazati, ali sa mnom će umrijeti i korparstvo u mojoj obitelji. Ja sam, baveći se ovim poslom, iškolovao trojicu sinova, ali oni su otišli u Zagreb i tamo se bave onim za šta su učili školu. Na području Orašja, poslije Matića, Tolisa je drugo selo poznato po ljudima koji su od pruća pravili čuda - kaže Anto pokazujući nam svoje proizvode od pruća, koje, pored u BiH, najviše proda u Hrvatskoj.
Dodaje da ljudi danas, umjesto njihovih korpi, stolova, stolica, ukrasa od vrbovog šiblja, koji su unikati i zdravi za život, nažalost, uvoze plastiku, a korpari imaju sve manje posla.
