Već tri sedmice 13-godišnji Mehmed Šabić, kojeg zbog njegove hrabrosti i junaštva zovu Meho Beton, nakon pet dugih i teških mjeseci provedenih na klinici u Zagrebu i neviđene borbe za život, uživa u svom domu u Gračanici. Meho je uz svoje najmilije i odmara se od bolničke postelje, operacija, narkoza.
Kritična mjesta
Uz njega su stalno roditelji, sestra, ali i drugovi iz škole. Svi žele da vide malog heroja, koji je 15. jula prošle godine zadobio teške opekotine u požaru. Žele da stisnu ruku dječaku čijeg je 66 posto tijela izgorjelo, bubrezi su mu bili stali, disao je uz pomoć aparata, ali je izdržao deset teških operacija iako je više od 60 puta bio pod narkozom.
Kad ga pitate kako mu je, kako je izdržao ono što i odrastao teško da bi mogao, kako mu je bilo kad su mu i ono malo zdrave kože presađivali na najkritičnija izgorjela mjesta, kako je mjesecima sav bio u zavojima, on sve to opisuje kao nešto sasvim normalno.
- Ovdje, u Gračanici, dođe mi svakog dana moj komšija, fizijatar Anadin Tahirović pa me masira. Postali smo prijatelji. Ja se pripremam za još dvije operacije, opuštanje lakta i nadlaktice i operaciju ispravljanja prstiju lijeve ruke. I ne bojim se operacije, nije to ništa strašno. Uspavaju te, nešto urade, probude te, bude malo mučnine, malo bolova i to je to – govori nam Meho i nastavlja igrati igrice.
Kad je lijepo vijeme, sa majkom Albinkom izađe i prošeta mahalom. Vrijeme voli provoditi i sa svojim ljubimcem, psom Jorkom. Meho priznaje da mu je najdraže kad mu dođe komšija Osman Adžemović, jer zna da ga je on izvukao iz vatre i spasio mu život. Majka Albinka i otac Nedim svjesni su da će Mehin oporavak trajati godinama.
Zahvati laserom
- Na klinici u Zagrebu upoznali smo jednu porodicu iz Orašja čije je dijete prije pet-šest godina, također, izgorjelo u požaru. Oni su već prošli kroz ovo kroz šta mi prolazimo. Rakli su nam da se ovo što se desilo našem dijetu, liječi godinama. Nakon operacija, ožiljci moraju očvrsnuti, a laserom će ih variti radi estetike, bar na vidljivim dijelovima tijela, prvenstveno na licu – kaže Albinka.
Dijele radost
Albinka i Nedim su, i pored svega, presretni što je njihov sin, kojem niko, pa ni ljekari, nije davao ni jedan posto šanse da će preživjeti, danas tu, s njima. Zajedno dijele radost zbog njegovog boravka u kući.
