U nastavku teksta u sedmičniku „Dani” od 24. marta 2000. godine, autorica Vildana Selimbegović precizirala je kako je „prvi Izetbegovićev pratilac bio Juso Škrijelj, koji je tako dobro vršio svoju dužnost da je Haris Lukovac (danas ambasador BiH u Jordanu, op. pr.) dobio vanredni zadatak od SDB-a da naknadno profilira službu i bude, zapravo, koordinator između tadašnjeg MUP-a i privatno-stranačkih čuvara”.

Lica s dosjeima

- Iz tog vremena datiraju i primjeri zapošljavanja lica s dosjeima u krimi-službama na ovakve poslove?! Da sve skupa nije najsretnije rješenje, priznat će sam Alija Izetbegović nakon povratka u Predsjedništvo poslije famoznog drugog maja 1992. „Ja više nikom ne vjerujem”, reći će naglas i zatražiti da bude osiguran. Uslijedilo je njegovo prvo useljenje u Narodnu banku BiH, također objekt s liste značajnih, a Haris Lukovac osmišljava potpuno novu strukturu jedinice, postaje njen komandant, ali i sam dobija veća ovlaštenja. Zvanično nastaju „Biseri” s kombinacijom vojno-policijskog djelovanja i neposredne odgovornosti isključivo Izetbegoviću.

Formalno, „Biseri” su i tada bili dio tzv. Pete uprave MUP-a, ali se znalo kome i kako odgovaraju. Sva nastojanja tadašnjeg načelnika Pete uprave da uspostavi policijsku hijerarhiju okončana su njegovim osobnim sukobom sa Lukovcem, iz kojeg su „Biseri” izlazili sve solidnije opremljeni i naoružani i sve više vezani za Predsjednika samog.

Elitna karijera

Ideje koje su se tada pokušavale ostvariti od strane kreatora bošnjačkog spasa kretale su se od usmjeravanja jedinice ka postajanju embriona buduće, ponaosob službe, do intencija da se oformi nova Titina garda, ali sa drugačijim prisvojnim pridjevom. U isto vrijeme jedinica dobija sve složenije i složenije zadatke: od izbacivanja svojih elitnih kadrova na Igman u izviđanje situacije unutar Armije BiH do posebnih kontakata sa sarajevskim narodnim komandantima.

Haris Lukovac će, zajedno sa Jusufom Pušinom, odvesti Mušana Topalovića Cacu nakon predaje u Korpus, uz obećanje da će ostati živ. No, nedugo nakon neispunjenog obećanja i od kombiniranog tima državne i javne bezbjednosti bit će zatraženi principi o operativnosti Jedinice za zaštitu objekata i lica iza kojih će se, zapravo, skrivati način da se razriješi sve latentniji sukob na liniji Državna bezbjednost – „Biseri”.

Ipak, spasonosni ratni sarajevski recept primijenjen je i u ovom slučaju: Lukovac će otići na dužnost u inozemstvo i primjerom pokazati odakle se zapravo regrutiraju kadrovi za obezbjeđenje DKP-a. A „Biseri” će nastaviti svoju elitnu karijeru dokazujući naknadno svoj ratni status, koji je, po oprobanom ovdašnjem principu, varirao negdje na pola puta od vojske do policije.

Famozni Osmica

Gdje su danas „Biseri”. Jedan u bolnici, ostali na čelu sa famoznim Osmanom Mehmedagićem Osmicom duboko uljuljkani u osobnu specijalnost, profesionalizam i nadasve vrhunsko umijeće čuvanja Prvog u Bošnjaka. U samom Predsjedništvu nekolicina profesionalnih policajaca samo odmahuje rukom na upit o stepenu sposobnosti Izetbegovićevih pratilaca, usput praveći viceve o vanrednoj javnoj eksponiranosti službenika koji bi naprosto morali biti nevidljivi?!

No, to svakako nije ni približno tako veliki problem koliko jeste nestručno rukovanje oružjem, kako je već okvalificiran posljednji incident. Da li su privilegirani bodyguardi domaće proizvodnje uopće svjesni činjenice da samo stručna lica mogu čuvati predsjedavajućeg, pa makar on bio i samo jedna trećina šefa države - objavljeno je u tekstu „Dana” autorice Vildane Selimbegović 24. marta 2000. godine.

Ančevski demantira Alibabića i hvali Muslimovića 

U redakciju „Dnevnog avaza” stigla je reakcija Stevana Ančevskog, kojeg u svojoj knjizi „Bosna u kandžama KOS-a” spominje Munir Alibabić Munja, a čije najzanimljivije dijelove smo, kao i navode iz teksta „Dana”, prenosili proteklih dana.

Prema tvrdnjama Alibabića iz 1996. i sedmičnika „Dani” iz 2000. godine, Ančevski je „bivši oficir JNA koji je u maju 1992. godine učestvovao u okupaciji Sarajevskog aerodroma, a kojeg je potom Fikret Muslimović, bivši oficir KOS-a i sadašnji bliski saradnik Bakira Izetbegovića, zaposlio u Petoj upravi Službe državne bezbjednosti BiH”.

- Neistina je da sam bio na Sarajevskom aerodromu u maju mjesecu, već samo od 13. do 24. aprila 1992. godine. Tih desetak dana na Aerodrom sam došao u ispomoć sa grupom vojnih policajaca na poslovima obezbjeđenja sigurnosti putnika i letova. Ponosan sam na svoj rad, angažovanje i pružanje pomoći ljudima svih nacionalnosti u tim teškim danima - tvrdi Ančevski u reakciji.

Iako potvrđuje da je bio pripadnik Pate uprave te nam je poslao i faksimil rješenja koje je potpisao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Alija Delimustafić, iz kojeg je vidljivo da je od 29. aprila 1992. počeo raditi u Upravi za obezbjeđenje određenih ličnosti i objekata MUP-a RBiH, Ančevski tvrdi da „nema pojma” ko su bili „Biseri”. Također, poslao je i kopiju rješenja od 19. jula 1993. kojim mu je ukinut pritvor te je oslobođen optužbi zbog krivičnog djela „služba u neprijateljskoj vojsci”, a zbog čega je i bio uhapšen u Sarajevu te prvostepeno osuđen na dvije godine zatvora.

Zanimljivo, kao što to danas čini i Sead Rekić, bivši KOS-ovac i saradnik Fikreta Muslimovića, koji je također 1993. godine bio hapšen zbog saradnje s neprijateljskom stranom, i Ančevski optužuje Alibabića za „iznuđivanje lažne izjave”. Ančevski demantira i da je nakon svega razmijenjen, te kopijom odobrenja koje mu je u avgustu 1993. godine izdalo Ministarstvo odbrane BiH dokazuje da mu je bio dozvoljen odlazak u treće zemlje.

Fikreta Muslimovića Ančeski, između ostalog, opisuje ovako: „Bio je moj dugogodišnji kolega, pošten, častan čovjek, veliki profesionalac i nadasve veliki radnik”, te navodi da je Muslimovića upoznao „tek nakon 2-3 godine u Predsjedništvu RBiH kada sam raspoređen na poslovima obezbjeđenja člana Predsjedništva Kecmanovića”.

(Sutra: SB 2010.: Okvir za sliku Harisa Lukovca i šta Bakirov ambasador zna o ubistvu Ramiza Delalića Ćele)