Koliko smo seksističko društvo najbolje saznamo na vlastitom primjeru, napisao je ovih dana Goran Samardžić, pisac i suvlasnik Izdavačke kuće „Buybook”. Samardžić se javnosti izvinio zbog seksizma te, svjestan kakvu je štetu učinio, objavio da se povlači sa svih pozicija u „Buybooku”.

Priznao je da je autor „nedopustivog sadržaja poruke i komentara“, kojim je postao i nesretni generator začetka "MeToo" pokreta u Bosni i Hercegovini.

„Normalno“ ponižavanje

Priča počinje prije sedmicu-dvije, kada je autorica jednog naučnog bloga objavila poruku koju joj je u inboks poslao Samardžić.

Poruku nećemo citirati, tek prepričavamo. Ponudio joj je svoj genetski materijal, a javnost je skočila na noge. Priča se onda vrtjela po društvenim mrežama, portalima, odmah su zauzete strane - jedni su podržavali Samardžića, drugi se zgražali nad njegovom „ponudom“, treći bili na strani blogerke, četvrti nisu mogli shvatiti zašto je privatnu poruku prezentirala svima.

Od uglavnom ispraznog naduravanja po društvenim mrežama slučaj je prešao u novu sferu kada su kolumnista Dragan Bursać i književnica Lejla Kalamujić objelodanili da zbog Samardžićevog skandala neće objaviti svoje knjige u „Buybooku”.

Kalamujić ističe kako njen gest nije posljedica izoliranog slučaja, već je problem mnogo dublji.

- Živimo u društvu koje uporno 'normalizuje' uznemiravanja, ponižavanja, iskorištavanja i nasilje nad ženama - kaže Kalamujić i dodaje da se seksualno uznemiravanje dešava u svim sferama društva, čime, prema njenom mišljenju, postaje norma društva.

Ona poentira da se nakon seksualnog nasilja ili uznemiravanja kod nas stide žrtve, a ne počinioci, i poručuje kako bi voljela da se pažnja medija i javnosti usmjeri na suštinske probleme. Za početak da se problem zaista prepozna. I da se jasno da do znanja da nasilje ili uznemiravanje nije prihvatljivo.

Književnica Nermina Omerbegović među prvima je reagirala, kritički i oštro.

- Ovaj je slučaj vrh ledenog brijega, ali je pokazao mnogo toga. Prije svega da je ženama u BiH dosta da budu 'lutke', kojima svako može govoriti šta mu naumpadne privatno i javno i da one ne odgovore ili se čak nasmiju. Ovaj slučaj poručio je i da ne postoji privatna sfera. Uostalom, i porodična i ina nasilja se dešavaju, kako kažemo, među četiri zida, pa nisu i ne mogu biti privatna - ističe Omerbegović.

Dodaje i kako treba biti „zahvalan“ društvenim mrežama, na kojima žene i djevojke počinju otvoreno govoriti o iskustvima, „ma kako im teško bilo“.

- Žene govore o stvarima koje su do sada prešućivale. Kao da su prvi put svjesne da im neće biti rečeno: 'E, sama si to tražila'. Kod nas uznemiravanje nije tabu, 'normalno' nam je da prešutimo 'komplimente', komentare, da ne reagiramo na slobodna pitanja imamo li djecu ili ne. Jer, neprimjereni komentari su, da ironiziram bosanski duh, šarmantni, a reakcije žena su dokaz da nismo emancipirane, nego zaostale. Kod nas se misli: Pa šta će 'žensku' smetati komentar – dodaje.

Ne banalizirati

Političarka Besima Borić, koja se desetljećima bavi ženskim pravima i pitanjima, ističe da je uznemirena ovim slučajem, ali na, kako i sama priznaje, drugačiji način nego što je to percipirano u javnosti. Borić ističe da je seksualno uznemiravanje/nasilje legitimna tema, da se o tome mora govoriti kroz borbu za ženska ljudska prava. Međutim...

- Grozim se činjenice da neke žene tu priču iskorištavaju i da ta priča u jednom trenutku postaje profitabilna. Ne podržavam neprimjerene načine kojima se ukazuje na nasilje ili uznemiravanje. To je banaliziranje, tako se ne postiže i neće postići nikakav cilj. Veoma je važno ovu univerzalnu priču pričati na način čiste ženske borbe - ističe Borić.

Dodaje i kako je u borbi protiv seksualnog nasilja i uznemiravanja veliki prostor u kojem se može raditi, prije svega, na senzibiliziranju žena i muškaraca da razumiju o čemu je riječ.

- Neka ranija istraživanja su pokazala da mlade žene ne doživljavaju kao seksizam milovanje po kosi ili drugim dijelovima tijela. Nismo dovoljno educirani u ovoj oblasti, čudno se odnosimo prema tome. Važno je kazati, raskrinkavati, a ne banalizirati seksizam - dodaje Borić.

Upućuje i na činjenicu da je kroz zakone jasno određena granica „normalnog“ i onog što nije.

 Slovo zakona

- Seksualno uznemiravanje je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje - istaknuto je u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH.

U oktobru prošle godine Holivud je uzdrmao skandal nakon optužbi glumica na račun filmskog producenta Harvija Vajnštajna (Harvey Weinstein). Kad su javno progovorila najslavnija filmska imena, milioni žena na društvenim mrežama podijelili su svoje priče služeći se globalnim hashtagom #Me too.

Više od 300 glumica, scenaristkinja, rediteljki... pokrenulo je projekt "Time's Up" (Gotovo je) koji bi trebao omogućiti konkretnu borbu u Holivudu, ali i među manje glamuroznim zanimanjima.

Najavljeno je osnivanje zaklade za finansiranje pravne podrške ženama i muškarcima žrtvama spolnog uznemiravanja na poslu. Organizacija je već skupila više od 13 miliona dolara namijenjenih za odbranu žrtava.

Pokret daje podršku "svakoj ženi zaposlenoj u poljoprivredi koja je odbila šefove ponude, svakoj domaćici koja je pokušala izbjeći agresivnog gosta, svakoj kućepaziteljici u zgradi s nadređenim predatorom, svakoj konobarici koju dodiruje mušterija, a ona to treba podnijeti sa smiješkom".

 Afera „polovnjače“

Nermina Omerbegović podsjeća i na nikad razriješeni slučaj kada je Dženan Selimbegović, zamjenik sekretara Predsjedništva BiH i bivši savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, dvije bh. novinarke nazvao „polovnjačama“.

- Ovdje nije riječ o seksualnim konotacijama, ali je važno da je ovaj slučaj skrenuo pažnju na korištenje negativnih pojmova. Pokazao je da javnost može biti glasna, utjecajna. No, i u ovom slučaju riječ je o javnim osobama. Pitanje je koliko bi javnost bila empatična, solidarna da nije tako. I na tome treba raditi - poručuje Omerbegović.

 Od tvornica i farmi do autobusa, vozova i domova

Čelnica agencije UN-a za promoviranje ravnopravnosti žena Fumzile Mlambo Ngcuka uvjerena je da će u bliskoj budućnosti biti smanjeno, pa i zaustavljeno, kontinuirano zlostavljanje žena jer počinioci "sada znaju da zapravo postoji mogućnost da bi žrtva mogla progovoriti".

Slučaj "Vajnštajn" je, prema njenom mišljenju, prijelomna tačka i kritično vrijeme.

- Iako je pažnja usmjerena na moćne muške prekršioce u Holivudu, velikim kompanijama i visokim društvenim klasama, seksualno uznemiravanje i zlostavljanje prisutno je širom svijeta, od tvornica i farmi do autobusa, vozova i domova - upozorila je. 

Čak i na Islandu, koji ima "najviše nivoe svjesnosti o spolnoj ravnopravnosti", nasilje nad ženama je problem. A u 150 zemalja postoji barem jedan zakon koji diskriminira žene, tvrdi ona.