Porodica Stevanović iz semberskog sela Amajlije danas, kad mnogi odlaze u zemlje Evropske unije u potrazi za boljim životom, karakteristična je po tome što njene četiri generacije žive od poljoprivredne proizvodnje i uzgoja junadi. Ljubomir Stevanović kaže da trenutno ima u tovu skoro 130 grla stoke, a obrađuje 25 hektara zemljišta.  

Otkup junadi počeo je već u februaru i Ljubomir smatra da je ova godina dobro krenula za proizvođače mesa, u odnosu na prošlu, kad je otkup počeo tek u junu. Nada se dobroj otkupnoj cijeni, koja može garantirati solidnu zaradu u ovoj proizvodnji.

- Naše selo poznato je po proizvodnji mlijeka i tovu junadi. Ovdje, na mom imanju, trenutno žive četiri generacije. Smatram da sam veoma bogat čovjek, ne zbog imanja nego zbog djece i zdravlja u porodici. Sin Jovica sa suprugom Natašom i jednoipogodišnjim Aleksejem je na imanju. Sinovi Radan i Nemanja studiraju, kćerka Ljiljana radi u Beogradu. Mnogo nam pomažu i otac Radenko i supruga Božica – navodi Ljubomir.

Trenutna otkupna cijena junadi, koja se izvozi za Tursku, iznosi od četiri do 4,30 KM po kilogramu žive vage, što zadovoljava potrebe proizvođača.

- Nemamo dovoljno zemljišta za obradu i to je ono što ograničava naše planove za proširivanje kapaciteta. Poljoprivreda može pomoći i u rješavanju problema nezaposlenosti. Očekujem i od svojih sinova da će se, kad završe fakultete, opredijeliti za ostanak na porodičnom imanju. Na taj način će mnogo lakše i brže rješavati brojna egzistencijalna pitanja - ističe Ljubomir Stevanović.