Bivši urednici magazina “Dani” Senad Pećanin i Vildana Selimbegović u 130. broju tog sedmičnika od 26. novembra 1999. donijeli su i detalje šta se dešavalo s Armanom Jašarevićem nakon što je pušten na slobodu.
FELJTON O POLITIČKIM UBISTVIMA
FELJTON O POLITIČKIM UBISTVIMA
Faksimil teksta koji su napisali Pećanin i Selimbegović i objavili u „Danima” 26. novembra 1999. godine
Bivši urednici magazina “Dani” Senad Pećanin i Vildana Selimbegović u 130. broju tog sedmičnika od 26. novembra 1999. donijeli su i detalje šta se dešavalo s Armanom Jašarevićem nakon što je pušten na slobodu.
Neobična dešavanja
Podsjetimo, on je tadašnjim međunarodnim policijskim snagama u BiH (IPTF i SFOR) od 28. oktobra do 4. novembra 1999. godine davao iskaz tvrdeći da je “Ismet Bajramović Ćelo bio organizator ubojstva federalnog doministra policije Joze Leutara, a po narudžbi Bakira Izetbegovića”. Međutim, nakon što je predat domaćim istražiteljima, Federalni MUP, na čijem čelu je u to vrijeme bio Mehmed Žilić, našao je da Jašarevićeve tvrdnje nisu utemeljene.
“Idi kući, i ako te ko napadne, zovi ovaj broj telefona - javit će se ili Mustafa ili Suljo", ispratili su domaći istražitelji Jašarevića na slobodu, prenijeli su “Dani” i nastavili:
- Po povratku kući (s brojem telefona u džepu), Jašareviću i njegovim najbližim počinju da se dešavaju vrlo neobične stvari: telefonski pozivi kasno noću, zalutali komšijini posjetioci opet kasno noću, njegova pošta odjednom počinje da se gubi, telefonski razgovori s prijateljima prekidaju se u pola riječi iz neobjašnjivih tehničkih razloga...
A onda među novinare u Sarajevu iz dobro obaviještenih izvora naprosto cure informacije. Njihov siže glasi: "Ubica Joze Leutara sam se prijavio"?! U času kada se u ovoj redakciji gotovo sedam dana istrajavalo u traganju za relevantnim i neovisnim izvorima koji bi demantirali ili potvrdili ovu informaciju, javio se sam Jašarević.
"Hoću da kažem što znam", bio je krajnje decidiran. Naravno, svi pokušaji da se dogovori sastanak događaju se telefonom, za koji, najblaže rečeno, više niko u ovom gradu nije siguran da predstavlja žičanu komunikaciju između samo dvije osobe.
Milost i nemilost
Arman Jašarević ipak pristaje doći u Sarajevo. Prvi susret u kafani i njegova rečenica "Ja sam taj" gotovo da je izazvala šok. No, uskoro se ispostavlja da Jašarević samo tvrdi da zna ko je nalogodavac Leutarovog ubistva, a nikako da je i egzekutor. I logična reakcija: ko može imati interes da se tako nešto plasira mističnim kanalima, među novinarima popularnim zbog bliskosti onima što informaciju znače?
Jašarević u novinarski diktafon ponavlja svoje svjedočenje dato IPTF-u, SFOR-u i FMUP-u, usrdno moleći da ono ugleda svjetlo dana ukoliko se njemu nešto dogodi. Insistira na obećanju datom u bazi SFOR-a kojim se obavezao da će biti na raspolaganju kada to zatreba, ali da informacije neće davati u javnost. U interesu istrage...
Priča je dalje poznata, no može se prepričati i na način Armana Jašarevića: konačno i definitivno prepušten je na milost i nemilost svima onima koji imaju dovoljno oraha u džepu da im se ne mili sresti čak ni domaćeg policajca za kojeg znaju da se libi i saobraćajni prekršaj im naplatiti. Za IPTF i SFOR "sve je u rukama lokalnih vlasti", no ne spore da brižno čuvaju dobijene podatke. Možda im nekad zatrebaju - zaključili su „Dani” prije 19 godina, a u cijelom kontekstu vrijedi podsjetiti i na to da je IPTF svoju misiju u BiH završio 2002., a snage tadašnjeg SFOR-a napustile su našu zemlju 2004. godine.
A, Arman Jašarević, provjerili smo, i danas živi i radi u Brčkom i nikada ga niko nije pred policijsko-pravosudnim organima tužio niti procesuirao za lažno svjedočenje.
Deponovao svjedočenje kod advokata
Jašarevićeva slika iz „Slobodne Bosne” od 28. septembra 2000. godine
- Suočen s realnošću različitih interesa i gotovo uspaničen tezom da je osobno baratao eksplozivom oko Leutarovog automobila, po povratku u Tuzlu, u kasnim noćnim satima, donosi još jednu odluku: deponovati svoje svjedočenje i kod advokata. Odlazi Faruku Balijagiću, a dalje se obično - sve zna. Ono što zna Balijagić, zna i cijeli svijet. On mogućem klijentu savjetuje da telefonom kontaktira „Slobodnu Bosnu“, a ostalo će preuzeti Balijagić osobno - napisali su Pećanin i Selimbegović u tekstu “Ko će ubiti neugodnog svjedoka Armana Jašarevića” od 26. novembra 1999. godine.
Već je poznato da je u iskazu „Slobodnoj Bosni” koju je taj sedmičnik objavio skoro godinu kasnije Jašarević ispričao kako je Ismet Bajramović Ćelo na sastanku pred svjedocima 3. marta 1999. godine „telefonom nazvao Bakira Izetbegovića”.
- Bajramović je navodno uključio spikerfon, tako da su svi prisutni mogli čuti kako se izdaje naređenje za likvidaciju Leutara. Na pitanje zašto bi Leutar trebao biti ubijen, Jašarević je odgovorio: “Nešto se radilo u vezi ‘Air-Bosne’. Leutar je navodno imao neku kasetu koja je svjedočila o kriminalnim radnjama B. I. - objavila je „Slobodna Bosna” u tekstu od 28. septembra 2000. godine, prenoseći i Jašarevićeve sljedeće riječi: „B. I. je rekao da mu Jozu Leutara „skinemo s k…”.
(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)