- Prvoga dana davanja iskaza IPTF uopće nije znao tko je osoba koja im daje iskaz. Tek nakon nekoliko dana 1. studenoga Arman Jašarević je ponovno kontaktirao IPTF, čiji su službenici zahtijevali detalje o atentatu, a pitanja su prethodno - kako će se poslije ispostaviti - bez dogovora s Jašarevićem, klasificirana u dogovoru s inspektorom federalnog MUP-a, Farukom Hujdurovićem – objavila je „Slobodna Dalmacija” u nastavku teksta od 29. marta 2002. godine u kojem je donijela tri opsežna iskaza koja je Jašarević o ubistvu federalnog doministra policije Joze Leutara 1999. dao IPTF-u. 

„Djelovao” u Njemačkoj

- Pitanja su se odnosila na informacije vezane za datum sastanka u „Estradi”, organizatore sastanka, iznose novca obećane izvršiteljima atentata te na osobu koja je u skupini bila stručnjak za eksploziv.

Saslušanje je nastavljeno 4. studenoga u 12 sati, a obavili su ga operativci IPTF-a Charlene Barton i Patrick Tully, kojima je pomagala prevoditeljica Jasna Perić. Jašarević im je ispričao da je, kao pripadnik Armije BiH, ranjen, te prebačen u Zagreb, odakle je, nakon završenoga liječenja, otputovao u Njemačku.

U Njemačkoj je živio od prosinca 1992. do lipnja 1995. godine, kad ga je ta država, nakon što je odslužio kaznu za tamo počinjena kaznena djela krađe, deportirala u BiH.

Već u Njemačkoj Jašarević je postao članom kriminalne skupine koja se bavila iznuđivanjem, krađama, otmicama, ubojstvima i drugim srodnim "djelatnostima". Jašarević je istražiteljima IPTF-a kazao da je naglasak toga "djelovanja" bio na ubojstvima iz političkih razloga te na otmicama bogatih osoba radi dobivanja otkupnine, a da je sve rađeno u suradnji s Vladom BiH te s konzulatima BiH u Njemačkoj, iz kojih je skupina dobivala konkretne zadaće.

U BiH od 1998.

U lipnju 1998. godine, nakon što je stigao u BiH, Jašarević je vrlo brzo upao u sarajevsko podzemlje. Preko poznanika Admira Beganovića, zvanog Ado Katil, za kojeg je izjavio da se bavi dilanjem droge u sarajevskom naselju Velešići, Jašarević je upoznao neke od članova kriminalne skupine kojoj je na čelu bio Ismet Bajramović Ćelo, a samog Ćelu upoznao je nakon otprilike mjesec dana u caffeu „Estrada”.

Čim je pristao postati članom skupine, Jašarević je od Bajramovića, po vlastitu priznanju, dobio 25 tisuća maraka. Već tom prigodom Jašarević je istražiteljima IPTF-a dao imena i detaljan fizički opis članova Ćeline skupine, naveo mnogo detalja o kriminalnim radnjama koje su počinili, te zaduženja svakog od njih, kazavši i podatke o njihovim političkim zaštitnicima - piše u tekstu „Slobodne Dalmacije” u kojem je 29. marta 2002. godine objavljen iskaz Armana Jašarevića pod naslovom: „Bakir Izetbegović nam je ponudio: Skinite mi Leutara za 500.000 KM!”

(Sutra: IPTF vjerovao svjedoku)