Da se semberska sela ubrzano prazne i da je mnogo imanja palo na nejaka staračka pleća, potvrđuje i primjer 85-godišnjeg Jovana Kajmakovića, dobroćudnog i uvijek dobro raspoloženog starine iz sela Triješnica.
Zatekli smo ga kako kosi travu u dvorištu porodične kuće na čijoj je fasadi izrađen neobičan pomen njegovoj, prije osam godina preminuloj supruzi Gospavi i njemu. Jovan živi sam na imanju, a kaže nam da nikad nije otišao ljekaru, jer ga zdravlje dobro služi.
- Sve hladno jedem, izbjegavam masno, slano i vrelo jelo. Imam petero djece, dva sina i tri kćeri. U dvije godine svi su se oženili i poudavali. Jedan sin ima imanje nedaleko od moga, samo nas crkva dijeli. Svako je otišao na svoju stranu. Imam četrnaestero unučadi i praunučadi. Tu sam odrastao i proživio cijeli život. Bio sam i sluga gazdama, namučio sam se kroz život, ali sam dosta toga i stekao. Sa suprugom sam imao skladan, lijep brak – govori Kajmaković.
Donedavno je imao i kravu, ali ju je prodao, jer se zbog starosti više ne može brinuti o njoj.
- Cijeli život proveo sam na njivi. Ipak, puno toga sam i pročitao, čuo, vidio i zapamtio. U nekadašnjoj državi narod se nekako snalazio. Pozajmljivao, uzimao kredite, vraćao, gradio kuće. Danas je došlo neko drugo vrijeme. Narod je obolio od kriza i neizvjesnosti – kaže Jovan, koji i u 85. godini svakog dana vozi bicikl i, ako je lijepo vrijeme, obilazi komšije.
Dok sam bio mlađi, uslužno sam krunjačem krunio kukuruz i znao sam u jednom danu preko ruku prebaciti po dva vagona kukuruza, kaže Jovan
