Kinđetu bi danas bilo puno srce da može čuti i vidjeti zarazni osmijeh svoje unuke Livije. Trogodišnjoj Liviji svu ljubav, pažnju i vrijeme ovog svijeta daju njena baka Slavica Delibašić, otac Danko i majka Mona Muratović.

 Smijeh i igra

- Ne možete znati šta znače unuci dok to ne doživite – govori nam Slavica, supruga legendarnog Mirze Delibašića.

Ona, njen sin Danko i malena unuka Livija oličenje su porodične sreće. Vrlo rado su pristali govoriti za “Dnevni avaz” o svojoj svakodnevici i porodici te pozirati našem fotoreporteru.

Iako je Danko nedavno započeo angažman na televiziji Alfa, ističe kako za svoju kćerku uvijek ima vremena te se trudi da ga Livija ne stigne ni poželjeti.

- Na Alfi sam dobio novi izazov, što je u svakom poslu osvježenje i motivacija čovjeku, nova prilika da pokažeš kvalitet. Reakcije gledalaca najviše će nam reći kako radimo posao. Ovaj posao jeste zahtjevan, profesija podrazumijeva upućenost u sve. Veliki je protok informacija, pripreme za emisiju su izuzetno važne. Ako uđeš u neku vrstu odrađivanja posla, postaješ monoton. No, uspijevam sa porodicom provoditi mnogo vremena – kaže Danko.

S druge strane, kad Slavica priča o sinu i unuci, svaka riječ odaje čistu ljubav.

- S Livijom ne mogu proći gradom, svi je zaustavljaju, jer znaju da je moja unuka i Dankova kćerka. S njom je sve posebno. Zaista je specifična. Znam da je to kao fraza, jer su svakome njegovo dijete i unuci najbolji. Ali, uvijek pokušavam realno govoriti. Takav je i Mirza bio, specifičan. S njom je sada toliko interesantno razgovarati. Lijepo je s njom se radovati, smijati i igrati. Ima ona svoje kreacije i vizije u kojima se i ti, kao stariji, možeš pronaći. Sve s njom radim po njenim željama i zahtjevima, ali zaista uživam – kazala je Slavica te je dodala da je unuka ne zove bakom nego Dada.

Ni Slavica ni Danko ne vole generaliziranje stvari pa se tako ne slažu s onom da su ženska djeca više vezana za očeve. Slavica dok promatra Liviju, kako kaže, vidi da je jednako vezana za oba roditelja, i za Danka i za majku Monu Muratović.

- Obožava Danka, a vidim da je isto toliko vezana i za mamu. Mislim da je to individualno. To se ne može razdvajati – ističe Slavica.

Danko je dodao da je sve do roditelja.

- Liviji sam predan i u potpunosti odan. Volim je toliko da mi se to nekad učini nestvarnim. Njoj pripadam zauvijek. Tako je od prvog dana i tako će biti do zadnjeg dana mog života – iskreno govori Danko.

Smatra da je njegova majka bezgranično posvećena njima kao porodici, a naročito unuci. Kaže kako je Slavica uvijek bila krasan roditelj te da joj ne zamjera ako razmazi unuku, jer je to, kako je rekao, velika ljubav između njih dvije.

Slavica nas uvjerava da nije popustljiva te da je uvijek realna, kao što je bila i prema svom sinu.

- Zna se šta može, a šta ne može. Nekad Livija svojim šarmom i osmijehom izvuče nešto i što ne treba, ali ništa previše i pretjerano. Za mene su mahalske priče da nane, bake, dede razmaze unučad. To možda prije mogu roditelji, ja nemam ni pravo na to, da dozvoljavam nešto više nego što njeni roditelji to očekuju. Možda sam u nekim stvarima nježnija, ali i oni su. Obožavamo je svi pa neka, onda, bude da smo je svi i razmazili. Mi smo jedan uigran tim. Uz ljubav i podršku, sve ide nekako drugačije – s osmijehom nam govori Slavica.

Nadimak Pliško

A kad je u pitanju vrijeme koje njih troje provode zajedno, onda je Dankov i Slavicin odgovor isti - igra je na prvom mjestu.

- Živimo blizu, tako da je Livija, ustvari, stalno kod mene. Ali, ona, Danko i ja... Mama, sin i unuka... Zaista, tri generacije Delibašića je nešto posebno. Identičan je roditelj kao što sam ja njemu bila. Daleko od onih tipičnih muškaraca. Radi i nema mnogo ni vremena. Ali, kad je ona u pitanju, stvorit će ga... Igra se s njom, skače, trči, mazi je... – iskrena je Slavica.

U razgovoru nismo mogli a da ne primijetimo toliko različitih nadimaka koje Slavica ima za svoju unuku. Kaže kako joj je oduvijek tepala i da se to zadržalo i danas. Možda joj je omiljeni nadimak Pliško.

- Svi su se oduševili nadimkom pa je i danas ostala Pliško - govori Slavica.

Očeva slava

Iako Livija nije doživjela da upozna svog djeda, legendarnog Mirzu Delibašića, njeni roditelji i baka često joj pričaju o njemu. Mada, kako su nam rekli, Livija još ne razumije to sve.

- Livija još nije svjesna slave koju je moj otac doživio, veličine koju predstavlja, ali zna za dedu Mirzu. Zimus je brkala pojmove Deda Mraz i deda Mirza. Livija će znati ko su joj bili i jedan i drugi. Logično je da će je u budućnosti oslovljavati s “unuka Mirze Delibašića”, što nije uvijek zahvalno. To ja najbolje znam. Stoga će imati valjanu i sveobuhvatnu pripremu i za te situacije – kazao nam je Danko.

Kad mi neko kaže da liči na mene…

Slavica nam je ispričala da u njenom stanu postoji velika slika njenog supruga Mirze i Danka dok je još bio mali te da je Livija često gleda.

- Kad joj pričam o Mirzi, pita me gdje je. Objasnim joj da je to Dadin muž, mada ona još ne razumije. Ali, pokušavam joj sve pričati. Ipak, zna da je jedan jedini deda Mirza – kaže Slavica.

Dodaje da njenoj unuci često govore da je ista Danko, ali da osjeća neizmjernu sreću kad neko kaže da liči na nju. Tada, kaže, ostane bez teksta.

Televizija je nešto posebno  

- Televizija je nešto posebno za Danka. Naviknuo se na to odmalena. Kao dijete je zbog nas, roditelja, često bio prisutan na televiziji. Njemu je to najnormalnije, s tim je rođen. Zaista ima afinitete i mekoću. Mislim to i kao roditelj i kao običan čovjek, a i po drugima kako sude. Umije raditi to i voli. I apsolutno ga podržavam – kaže Slavica kad je u pitanju karijera njenog sina.

Dupla ljubav i briga

- Cijeli život sam provela sa svojim djetetom. Ništa nisam prepuštala slučaju niti je moje dijete neko drugi odgajao. Kad se toliko nauživaš sa svojim djetetom, onda od tog obožavanog stvorenja dobiješ duplu sreću. Dobiješ od njega dijete. To je nemjerljivo. Ali, to je i dupla briga i sekiracija. Naprimjer, kad je Livija bolesna, onda se ja sekiram i za nju i za Danka. Mogu samo reći da je obožavam, isto kao svoje dijete. Srce je smekšano. Kako živimo u prilično surovom svijetu, to su, zaista, stvari koje ti produžavaju život, najljepše sreće na svijetu – kazala je Slavica.