Semir Halilović u nastavku autorskog teksta “’Ševe’ - bošnjačke crvene beretke” objavljenom na njegovom blogu 27. septembra 2013. godine opisuje šta se dešavalo nakon što su u atentatu 7. jula 1993. godine ubijeni njegova majka i daidža.

Nekoliko varijanti

- Uskoro nakon izvedenog atentata s tragičnim posljedicama Sarajevom su se počele širiti sumnje da je „granata na Seferovom balkonu zapravo postavljena bomba“, „ispaljeni RPG ili maljutka iz susjedne zgrade“ te još nekoliko varijanti, što se namjerno činilo da bi, kao i kod svakog zločina, bilo ispleteno toliko priča koje će zamutiti istinu i istragu potpuno omesti sa potrebnog pravca.

Osjetivši potrebu da o tome nešto kaže, Seferu Haliloviću se uskoro telefonom javio Alija Izetbegović: „Vidi Halile, po gradu se svašta priča, ima nekih priča da su to čak uradili neki naši ljudi, ali ja bih volio da to čujem od tebe, šta ti misliš?“

Sefer mu je, sam obišavši mjesto zločina, te nakon razgovora s drugim artiljercima i svjedocima, rekao: „Predsjedniče, mislio sam da dijelim sudbinu našeg naroda i da je smrt moje rahmetli supruge i njenog rahmetli brata dio toga. Kako vrijeme odmiče, čini mi se da nisam u pravu!“. Izetbegović je rekao da će tražiti da se to ispita i da to „urade ovi iz MUP-a“.

Izjave komšija 

Sistem počinjenog zločina nad našom porodicom je išao ovako: jedinica ubica, "Ševe", u okviru MUP-a izvrši atentat, a onda druga jedinica MUP-a treba, kao, da napiše izvještaj kako je to bilo bilo šta osim onog što se stvarno desilo.

U međuvremenu, policija je počela uzimati izjave komšija, ljudi koji su bili oko zgrade, šta su čuli, vidjeli... Sve što su im svjedoci rekli ukazivalo je da se ne radi o granati, već o postavljenoj bombi.

Svjedok dr. Šukrija Đozić, koji je živio odmah do naših vrata, rekao je: „U vrijeme događaja sam se nalazio na balkonu na istoj strani zgrade, na istom spratu. Najednom sam čuo eksploziju bez ikakvog prethodnog šištanja...“.

Nihad Fazlić, pripadnik Armije BiH, prateći vod komandanta, je izjavio: „Na sedam dana prije eksplozije vidio sam dva čovjeka i to jednog u maskirnoj uniformi, a drugog u civilu koji su vodili psa, crnog pit bul terijera, koji su sa dvogledom osmatrali stan Sefera Halilovića...“

Svjedok Filipović Bakir, koji stanuje u istoj zgradi u kojoj je stanovala i porodica Sefera Halilovića, je izjavio: „U kritično vrijeme sam se nalazio u dvorištu zgrade i nisam čuo nikakav šum već samo eksploziju...“. Svjedokinja Milosava Ilić je, također, izjavila da se u kritično vrijeme nalazila u kuhinji i da nije čula nikakvo šištanje granate već samo iznenadnu eksploziju - prenosi se u tekstu Semira Halilovića.

Račun je prost 

Porodica Podžić, koja je stanovala ispod nas, nije osjetila nikakav udar kakav granate imaju, što je u svom izvještaju napisao dr. Nešet Muminagić, već su doživjeli samo eksploziju, baš kao i mi u stanu. Jer granata, kada udari, ima udarno i eksplozivno djejstvo, a u naš stan nije bilo nikakvog udara jer da jeste, raznijelo bi dva-tri stana sa udaljenosti od 10.000 metara uz težinu od 20-ak kilograma, koliko haubička granata ima težinu. Dakle, račun je prost: masa+ubrzanje... - navodi Semir Halilović.

(Sutra: Prema Herendinom priznanju Garapliji, Šošić je na balkonu postavio bombu koju je aktivirao Herenda)