Mog kuma ubili su pištoljem kalibra 7,63 u berbernici dok je čekao na brijanje. Pancirni metak iz vrlo precizne puške raznio je tjeme rođaku mog oca pri izlasku iz kuće, u momentu kada se od ulaznih vrata kretao ka svom blindiranom vozilu. Jedan stric je pokošen automatskom paljbom dok je sipao vino u svom kafiću.  

Stric Domeniko, brat moje nane, jedan od mojih omiljenih stričeva, ubijen je na balkonu svoje spavaće sobe kada je izašao da zapali cigaretu... Ubrzo nakon toga, čovjek koji je izdao naredbe za ova ubistva likvidiran je dok je vježbao u zatvorskom dvorištu. Snajperista mu je pucajući sa zgrade izvan zatvorskih zidina smjestio eksplozivni metak u čelo. Ja sam s tim odrasla!

Nana je bila čistokrvni Seraino, rođena u klanu „Ndrangheta“, nije znala da se potpiše

Ovako počinje svoju ekskluzivnu životnu priču samo za „Dnevni avaz” Marisa Meriko (50), s kojom smo se sastali u Cavtatu, nakon što smo je četiri mjeseca uvjeravali da nam da intervju.

Rođena je i odgojena u zloglasnoj „Ndranghetinoj“ porodici Seraino koja je skoro pola stoljeća vladala podzemljem italijanske regije Kalabrija. Njen otac Emilo di Giovine i nana Marija Seraino obilježili su najsurovije doba italijanskog kriminala.

Marija je imala više nadimaka: Mama heroin, Baka heroin ili, jednostavno, Gospođa. Marisa je oslovljava sa nona. U njenoj knjizi „Princeza mafije”, prevedenoj na više jezika, u onoj srbijanskog izdanja nana je prijevod za nonu.

- „Princeza mafije” je inače istinita priča kćerke mafijaškog kuma. Iako joj je majka Engleskinja, Marisa je okrenula leđa mirnom životu u Blekpulu kako bi se pridružila ocu u Italiji. Kada je stigla u Milano, nije imala predstavu da se nalazi u srcu jednog od najozloglašenijih carstava droge, oružja i pranja novca na svijetu.

Otac ju je u početku štitio od mafije, međutim, kada je pobjegla s njegovim saradnikom, odlučio je da je upozna s pravom prirodom porodičnog posla. Marisa je odjednom otkrila da očeva očekivanja nemaju granica. Znala je da mora da se izvuče, ali ne i kako da prekine sa „Cosa nostrom“ – i preživi. Marisina nevjerovatna istinita priča zapanjujući je uvid u nedodirljivu mafijašku porodicu i bezobzirnost njenih pripadnika u zaštiti vlastitih interesa - kratak je opis njene knjige.

Marisa Meriko trenutno ljetuje u Cavtatu, gdje nas je ugostila u apartmanu i otkrila nevjerovatne životne detalje.

Šta je „Ndrangheta“ i kako je uopće jedna žena uspjela organizirati jednu od najopasnijih mafija u Italiji?

- Porodica je surovo obavljala svoje poslove, a to je uključivalo mnogo oružja, droge i smrti. Za porodicu mog oca oduvijek je bilo tako. Nana je bila čistokrvni Seraino, rođena u legendarnom klanu „Ndrangheta“. Nije znala da se potpiše, koristila je X na dokumentima. Ipak, spadala je među najznačajnije likove mafije u posljednjih nekoliko decenija.

Bila je poznata kao La Signora Maria, Gospođa Marija. Vidjela sam spise koji je svrstavaju među najopasnije žene u Italiji.

„Ndrangheti“ se ne možeš priključiti, tvoje članstvo je određeno rođenjem. Sva nanina djeca su znala zakon mafijaške porodice. Ljudi misle kako mafijom upravljaju samo muškarci, ali u kalabrijskoj „Ndrangheti“ žene su uvijek snažno učestvovale i u kuhinji i u zločinu. Sa mojom nanom nikada nije bilo sive zone. Nije bilo ničeg dvosmislenog sa La Signora Marijom. Bila je boss, najviši zakon.

Kada ste vidjeli oca posljednji put?

- U Italiji sam bila prošle godine. Nije bilo problema, vidjela sam oca...

On je starac sa metom na čelu. Ima 68 godina. Mnogi ljudi su otišli u zatvor zbog njega. Sada je u programu zaštite svjedoka. Sve je ispričao, inače bi doživotno ostao u zatvoru. On sada ima novu porodicu i dijete od tri godine.

I dalje je u opasnosti, ostale porodice žele njegovu glavu. On ima novi identitet i nalazi se u jednom malom gradu u Italiji. Uprkos tome što mu je život u opasnosti, nije želio pobjeći. U zatvoru je ukupno proveo 22 godine. Ovaj posljednji put je bio 13 godina. Umro bi unutra da nije svjedočio...

I dalje je veoma jak. Njegov sin je mlađi od mog unuka. Emilio je i dalje legenda na ulicama Milana i cijele Italije. Svaki klošar sanja da postane don Emilio.

Sve je krenulo nizbrdo kada je 1993. godine uhapšena tetka Rita

Jeste li se uspjeli posljednji put pozdraviti s nanom Marijom?

- Nana je umrla sada u decembru. Imala je 86 godina. Imala sam priliku da se pozdravim s njom. Veoma teško sam podnijela njenu smrt. Išla sam da je vidim prije nego što je umrla, ali nisam otišla na sahranu. Uglavnom imale smo posljednje zbogom. Bila je ljuta na mene zbog intervjua i knjige koju sam napisala, ali voljela me je. Oprostila mi je sve.

Za porodicu Seraino je sve krenulo nizbrdo kada je uhapšena Vaša tetka Rita, očeva sestra, zar ne?

- Ona je 1993. uhvaćena pri prodaji ekstazija, pristala je da bude svjedok saradnik i svjedočila je protiv svojih rođaka, što je dovelo do hapšenja oko 100 ljudi. Tetku Ritu ne želim nikada da vidim. Mislim da mi se Rita odavno nije sviđala, zapravo odavno je mrzim. Uništila je porodicu, prekinula je šutnju. Sažalijevam je. Izgubila je porodicu zbog odluke koju je donijela, zbog toga što je ispričala tužiocima.

Je li istina da je tetka Rita miksala drogu dok je bila trudna?

- To je istina. Uopće nije razmišljala, radila je to. Niko je nije tjerao. Ona je željela da se dokaže. Postojao je taj njen dio koji ju je tjerao da se petlja u svaki posao porodice. Željela je pažnju.

Kako se dokazuješ porodici, kako stupaš u porodicu?

- Rođenjem. Ja sam bukvalno sa 21 godinom bila na čelu jedne od najvećih kriminalnih organizacija u Italiji. Da su znali da ja to ne mogu podnijeti, ne bi mi ni povjerili tako nešto. To se desilo kada je otac uhapšen u Portugalu. Moji ujaci su kao hijene pokušali da preuzmu porodicu, ali sam im rekla da od...u i uzela stvari u svoje ruke.

Ko je bio jači u porodici, otac ili nana?

- Ona je držala sve zajedno. Bila je opasna definitivno, svi su, koliko god bili gangsteri i mafijaši, morali doći kući da jedu. Ona je vladala kuhinjom i svima njima. Bila je mudra, ali Emilio je znao da napravi pare. Teško je reći ko je od njih dvoje bio jači. On je otvarao vrata političara, policajaca, tužilaca, a nana je bila stara škola.

Koliko godina je Vaša porodica vladala Kalabrijom?

- Od ranih šezdesetih do kasnih devedesetih godina, iako smo Emilio, nana i ja bili uhapšeni, kao i stotinjak rođaka, familija je bila jaka do početka 2000. godine. Trebalo je mnogo godina da bi neko mogao doći na naše mjesto. Ljudima nedostaje porodica... Sada su tu ljudi koji prodaju djeci drogu, tuku starce, bez ikakvih pravila ponašanja.

Otac je znao neke bosanske političare koji bi mu prodali i tenkove

U Vašoj knjizi spominjete da ste krijumčarili oružje. Jeste li znali da će tim oružjem biti ubijani ljudi?

- Da, naravno da sam znala. Moja porodica je bila u ratu. Nije mi žao zbog oružja, to nam je pomoglo u poslu. Izgubila sam 22 člana bliže porodice za godinu. Ta porodica je mislila da može da prodaje na našem teritoriju. Ta odluka je bila pogrešna. Oni nisu imali dovoljno oružja, a mi smo ga imali koliko hoćeš.

Bosna nam je bila kao skladište oružja za vrijeme rata. Moj otac je znao neke bosanske političare koji bi mu prodali i tenkove samo da ih je mogao prevesti u Milano. Imali smo kalašnjikove, raketne bacače, eksploziv, sve je to dolazilo s bosanskog ratišta.

Bila sam mlada djevojka, ali sam znala da se bez oružja neće završiti. Oružje je pomoglo da se rat završi.

Ko je pobijedio?

- Mi, zahvaljujući Emiliovim parama i bosanskom oružju. Moj otac se uvezao s Holanđaninom Teodorom Kronendormom. On je našao vezu s Bosancima za oružje. To su bili neki ljudi iz Vlade. Kasnije je i on dobio zatvor zbog tog oružja. Oružje je stizalo iz vrha, tako mi je otac govorio. Tamo je bio rat i nikoga nije bilo briga.

Je li Vaša porodica imala veze s drogom?

- Da, sa svim vrstama droga. Osamdesetih smo radili s heroinom jer je tada to bilo popularno. Onda kasnije i kokain, marihuana ekstazi... Rita je uhapšena kada je prodavala ekstazi. Na kraju je ostala marihuana. Nje je bilo najviše. Snabdijevali smo cijelu Evropu.

Vaš prvi suprug Bruno Meriko je bio vojnik mafije?

- Da, ali je napredovao kada se sa mnom oženio. Emilio je bio ljut, nije želio da se udam za mafijaša.

Želio je doktora ili, još bolje, advokata. Bruno je bio prijatelj mog ujaka. Dolazio je iz dobre porodice. Imali su lanac pekara, to su bili vrijedni ljudi. Ali, on nije želio takav život. Otac nije pričao sa mnom godinu. Nana me je podržala, bila je romantična.

Je li bilo kao u filmovima, jesu li ljudi dolazili, tražili usluge, ljubili ruke?

- Da, bilo je tako, osim ljubljenja ruke. Toga nije bilo, samo smo se ljubili u obraz. Dolazili su mnogi da izraze poštovanje nani i Emiliju.

Je li imala sastanke s glavama drugih porodica i kako su oni gledali na nju?

- Mnogi su se nje plašili. Ona je bila pravi Seraino.

Ko je odlučivao o likvidacijama?

- Nana i otac. Tada je bilo dosta toga, ali to je nešto što se moralo uraditi. Mnogo puta sam znala da će neko biti ubijen. Naravno, nisam ih mogla zaustaviti, jer takav je posao. Šta sam mogla uraditi - otići u policiju!?

Moj otac je potrošio sav novac na rat. Nanina braća su zaratila s tom porodicom. Mi nismo imali problema, posao je dobro išao, imali smo para. Otac je učinio sve da pobijedimo u tom ratu, iako su ga nanina braća izazvala. Kada je uhapšen, svi su ga zaboravili. Sud nam je sve oduzeo, kuće, auta, bankovne račune.

Kada su me uhapsili, rekla sam što mi je ovo trebalo

O čemu ste razmišljali kada su Vam prvi put stavili lisice na ruke?

- Rekla sam što mi je ovo trebalo. Ali, u sve sam se uplela zbog oca. Još otkako sam mala bila, on je govorio da je želio dječaka. To je stvar italijanskih muškaraca. Tako sam u podsvijesti željela da mu se dokažem. Nisam ništa radila zbog novca i u Engleskoj sam živjela dobro. Pokazala sam da mogu voditi porodicu i da mi za to ne trebaju m..a.

Kakvu ulogu imaju žene u „Ndrangheti“?

- Mnogo veću nego što ljudi misle. One pružaju veliku podršku i brinu se o lojalnosti. Često se pobrinu i za osvetu. „Ndrangheta” znači odana porodica. Mi smo takvi i bili. To što si rođen u porodici, ne znači da ćeš odmah dobiti odgovorne pozicije.

To dobivaju samo sposobni. Oni drugi budu sklonjeni ukraj.

Jeste li ikada vidjeli da je neko ubijen?

- Ne, hvala Bogu, lično nisam nikada vidjela ubistvo. Na mom vjenčanju su pripremali ubistvo mog oca. Ali on nije bio tu, znao je da ga čekaju i njega i nanu. Nani su prije toga likvidirana dva sina. Bila je u žalosti, zato nije došla. Tako da su planovi za njihove atentate propali.

U sedam dana dvojica sinova su joj poginula, a imala je 11 djece.

Sitnica me je spasila dugotrajnog zatvora

- Kada sam 1994. godine završila u zatvoru, mislila sam da nikada neću izaći, kao ni nana i otac. Oni su dobili doživotne. Bili su u Italiji, a ja u Engleskoj, gdje sam dobila pet godina. Nakon toga su me izručili Italiji.

U zatvoru mi je najteže padalo što sam bila razdvojena od kćerke Lare. Kada sam izručena, italijanski tužilac je imao obavezu da me ispita u roku od pet dana. On to nije uradio i advokati su me izvukli na tu proceduralnu stvar, a prijetilo mi je još 10 godina zatvora. Italija me ponovo tražila 2011. godine, međutim, odbijeni su - priča nam Marisa Meriko.

Ljudi se Emilija i dalje plaše

- Ljudi se Emilija i dalje plaše. Teško da bi se neko mogao njemu suprotstaviti i danas. On je za mnoge i dalje Emilio, uglađeni mafijaš s brzim autom, „Valentino” odjećom i gomilom lijepih djevojaka koje trče za njim. On za njih nije starac od 68 godina, to je za ne povjerovati - opisuje svog oca danas Marisa.

Bijeg iz zatvora helikopterom

- Kada je otac uhapšen 1992. u Portugalu, skovala sam plan da ga izvučem iz zatvora. Kupila sam gomilu oružja i helikopter. On je već bježao tri puta, jednom tako što je zamijenio odjeću s bratom koji je dolazio da ga posjeti.

Moj tim je bio spreman da krene, naoružan do zuba, međutim, policija je upozorena i pojačala je mjere sigurnosti. Pronašli su helikopter nedaleko od zatvora, samo nekoliko sati prije nego što smo trebali početi - govori Meriko.

Amerikanci snimaju seriju o njoj

Njena biografija „Princeza mafije” za kratko vrijeme postala je bestseler.

Za naš list Marisa Meriko otkriva i da je jedna američka producentska kuća otkupila prava na tekst te se uskoro može očekivati i istoimena serija.

Život nastavila u Engleskoj, studira kriminalistiku

Marisa sada živi u Blekpulu u Engleskoj s dvoje svoje djece, Larom (26), koju je rodila u braku s Brunom Merikom, i Frenkom juniorom (17), kojeg je dobila dok je bila u vanbračnoj vezi s Frenkom Birlijem koji je poginuo tokom obračuna koji nikada nije rasvijetljen.

Ona i Frenk su se upoznali u zatvoru. On je usmrćen metkom iz pištolja koji ga je pogodio u glavu.

Marisa je trenutno druga godina studija kriminalistike. Kako kaže, najveća joj je podrška kćerka Lara, koja je diplomirala na istom fakultetu.