Izložba čuvenog bh. umjetnika Safeta Zeca (75) pod nazivom "Svjetlost" - retrospektiva slika, crteža i grafika, otvorena je početkom juna u Hrvatskom domu ''Hercega Stjepan Kosača'' u Mostaru.
Postavka je izložena u okviru ovogodišnjeg izdanja „Mostarskog proljeća“, a posjetioci će je moći vidjeti do kraja ljeta.
Zec je promotor univerzalnih vrijednosti koje BiH na najbolji način prikazuju u svijetu, a njegova djela izložena su u značajnim evropskim, svjetskim galerijama i muzejima te u prestižnim kulturnim galerijama.
Moj pogled
Također, danas na Jahorini počinju 10. „Dani BHAAAS“, koje organizira Bosanskohercegovačko-američka akademija umjetnosti i nauka, a Zec je jedan od učesnika.
U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ veliki umjetnik je govorio o izložbi u Mostaru, koja mu mnogo znači, svom umjetničkom putu, vrijednosti slikarstva danas, društvenoj situaciji, svjetskom uspjehu...
- Drago mi je što sam i dio priče na Jahorini, gdje će biti postavljena neka od mojih djela, ali moram biti iskren i reći da mi je izložba u Mostaru vrlo značajna. Ova izložba nije uobičajena i nazvao sam je misijom iz razloga što sam ovim kulturološkim događajem htio poslati i značajne poruke. Htio sam pokazati šta to nudi umjetnost kao jedno veliko, humano i ljudsko stvaralaštvo, koje se ne dijeli po vjerama, nacijama i zemljama, nego po velikim i kvalitetnim stvaraocima. Ustvari, to je taj moj pogled na bol Mostara. Ali, nažalost, još žive te podjele i prokleti naumi pojedinaca - govori nam Zec.
Čuje li se Vaša poruka?
- Moram reći da iza „Mostarskog proljeća“ stoje ljudi koji žele da donesu promjene, imaju normalne želje, htjenje da žive ne gledajući na barijere niti ko je ko i šta. Zato svim srcem želim da moja izložba igra i odigra tu važnu ulogu. Stvaralaštvo je jako bitno u našim životima, jer oni koji misle, rade i stvaraju su dobri ljudi, a prokleti su ovi što nas vode i misle razarati, dijeliti nas, e, to je naopako
- Zapravo, ja pripadam stvaraocima čijem djelu ne trebaju prevodioci niti objašnjivači, nego moje slike govore. Ima velikih tema kao što su bistrički tuneli, bosanski pejzaži, moji sentimenti, suze moje majke, kuće sarajevske..., i sve je to nastalo iz umjetničke potrebe i ljubavi. Prema tome napravio sam velika djela koja će trajati.
Hoćete reći da Vaša djela govore…
- Da, govore jednim moćnim jezikom, savremenim jezikom, pa, prema tome, moja djela su vrlo rijetka“ . Moja djela kod ljudi izazivaju osjećaj, emocije i ono što je veliko izazivaju. Svaki rad ima razlog zbog čega je nastao, svoju poruku, historiju... Izložbe i radove treba gledati i čitati, a ne samo formalno ih proći. Volio bih da postoje bića kojima će potaknuti emocije. Ipak, ljudi su različiti, od onih koji ne razumiju, do onih predivnih i velikih, do kojih to dopire.
Mala zemlja
Važite za nekoga ko je osvojio svijet kada je umjetnost u pitanju. Osjećate li se tako?
- To su fraze. Tek sam u kasnim godinama krenuo u „osvajanje“. Ranije sam rekao da pripadam maloj zemlji, malom jeziku, ali to u konstelacija svijeta mnogo znači. „Bijelo dugme“ i „Indexi“ su napravili prelijepe pjesme, ali ne pripadaju engleskom govornom području i ne mogu da se rašire, kao neki drugi sastavi koji pripadaju tom području, pa su doživjeli uspjeh iako imaju manji kvalitet. Tako je nekako i u slikarstvu, morate imati izuzetan kvalitet da bi vas svijet počeo otkrivati i upoznavati. Morao je rat da se desi i nesretnog me izbaci u Italiju, tako da tek sad doživljavam neke stvari koje sam trebao doživjeti sa svojih 25 godina. Tad sam bio čudo od mladića u Sarajevu koji je otišao na studij u Beograd, ali ipak neka moja djela nalaze puteve i, eto, svijet me sa 70 godina otkriva. Otkriva stvaraoca kakvih nema mnogo. Moje slikarstvo je vrlo precizan i jasan umjetnički govor i briljantno govori.
Često ukazujete na loše pojave u našem društvu.
- U svakom od nas postoji ta ljudska, društvena komponenta, zapravo komponente koje moramo da živimo. Preživjeli smo užasno ratno razaranje i bolna stanja, pa naravno čitave generacije, a pogotovo mladi ne mogu da dođu do izražja i da se realizuju. Strašno je i poražavajuće za mene kao oca djece, a i sada imam i unuke, da imamo mladost koja nema svoje mjesto. Zato sam i u Mostaru poručio da postoje mladi ljudi za koje vjerujem da će znati čitati, koji će se okrenuti stvaralaštvu i ljepotama svijeta. Važno je da se okrenu strani stvaralaštva, da puste religije, nacionalizme i užasne podjele u kojima živimo.
Nažalost, i dalje ima mladih koji su spremni da, naprimjer, na nekoj utakmici zapale, uništavaju i pokažu svoj primitivizam... I to je užasan poraz nad svima nama. To me izbezumljuje... Jer imam osjećaj da nas vode neobrazovani nacionalisti. Krivo mi je što je moja generacija, i još neke, dozvolila taj rat olako i vjerovali smo da se ne može desiti ono što se desilo. Želim da, dok sam živ, učinim što više mogu za društvo, svojim djelima govorim da su to zaista necivilizirani pomaci duboko unazad. Stoljećima smo izmiješani i, umjesto da to pretvorimo u ljepotu koja će nam svima biti zanimljiva, mi činimo potpuni sunovrat u civilizacijsku bijedu.
Djela su moja snaga
- Zanimljivo je da je izložba u Mostaru formirana iz sarajevskog studija, jer prilikom svakog dolaska u bh. prijestonicu radim i stvaram u svom sarajevskom ateljeu. Na taj način je formirana izložba u Mostaru, prema tome, to je moja snaga i rad koji sam godinama stimulirao. Radostan sam što sam pokrenuo i pkazao grupaciju djela od kojih sumnogi prvi put izloženi - kaže Zec.
Nije važno odakle je umjetnik
- Naravno da umjetnici imaju moć. Ako si ozračen kulturološki, recimo čitaš knjigu, naravno da će ti linijom čitanja do ruku doći velike i značajna literalna djela. Ne piše svako, postoje mali, srednji, veliki pisci... Otvrajući beskrajni prostor literature težiš da dospiješ do velikih knjiga. Jednostavno sposoban si i želiš da otkrivaš velike umjetnike i nije ti važno odakle je taj veliki stvaraoc, nego te osvaja ljepota djela koja su stvorili - pojašnjava Zec.
