Doboj, grad kroz koji teku tri rijeke: Bosna, Spreča i Usora, najveća je raskrsnica puteva u Bosni i Hercegovini i u bivšoj Jugoslaviji. Poslije Vinkovaca bio je najveći željeznički čvor. Prema historijskim podacima, star je oko šest stoljeća. Datum na koji se prvi put ovaj grad spominje u pisanim dokumentima, 28. juni, označen je kao Dan Doboja.
I ovaj grad ima svoje turističke potencijale, a je li sve iskorišteno koliko bi trebalo, nije do prirode, koja je i na ovom pedlju BiH bila izdašna. Do ljudi je.
Ima se šta vidjeti
- Eto, ja sam 1995. za bratom otišla u Južnoafričku Republiku, dobila stipendiju za besplatno školovanje, ali sam se tri godine kasnije vratila. Ne mogu, jer ovo je moj grad, ovo je moja zemlja - bilo je prvo što smo čuli od novoimenovane direktorice Turističke organizacije Doboja Adrijane Ristić, koja je dodala:
- Kud god pošli, na koju god stranu svijeta da krenete, vi morate kroz Doboj proći. E, onda i svratiti u naš grad, ima se šta vidjeti, pojesti, uživati. Svakako da je dobojska Gradina, koja se prvi put spominje 1415. godine, naša dika, simbol s kojeg se vidi svaka kuća našeg grada. Ona je obnovljena, njene kapije za brojne posjetioce otvorene su svakog dana.
Ispod Gradine, oko koje se prije pet-šest stoljeća počelo razvijati naselje Doboj, živi dobojska Čaršija. Katolička crkva, Bijela džamija, sinagoga, pravoslavna crkva, sve na jednom potezu, u nekoliko stotina metara. Do njih muzej iz 1956. godine, pred njim su postavljeni stećci. Kako reče rukovodilac Nebojša Dragojlović, muzej će uskoro biti bogatiji za djela poznatog bh. vajara Drage Handanovića.
Put nas vodi ravno 15 kilometara ka sjeveru, magistralom za Bosanski Brod, u dobojsko naselje Šešlije, bolje rečeno u Etno-selo “Kotromanićevo”. Prije osam godina predsjednik Organizacije za razvoj turizma regije Doboj (ROTOR) Miodrag Bosić sagradio je ovo selo. U prirodnom ambijentu pored bistre rječice Veličanke je 12 kućica u stilu srednjovjekovne gradnje, s modernim unutrašnjim uređenjem i 12 ležaja, suvenirnice, sportski tereni, restoran sa 400 mjesta i domaćom kuhinjom.
- Ovdje dolaze svi koji putuju na zapad, ili se vraćaju u svoju zemlju. Skoro niko ne prođe, a da ne svrati na kafu, ručak, odmor. Dođu i oni da se slikaju u kraljevskoj odori Kotromanića, ali kada im ponudimo naša domaća jela, odoljeti ne mogu - kaže Bosić i napominje da su, osim Bosanaca i Hercegovaca, najčešći gosti Kotromanićeva Amerikanci, Česi, Poljaci. Ove je godine ovdje boravilo 150 grupa Amerikanaca, tri puta više Bosanaca i Hercegovaca.
Skela preko Bosne
Vraćamo se, pored rijeke Bosne. U Kotorskom vidimo nevještom masnom bojom natpis “Skela”. To je mjesto na Bosni na kojem dvojica skeledžija Izudin Glavić i Fikret Lišinović godinama skelare, s jedne na drugu obalu rijeke prevozeći ljude, automobile, traktore, freze. Cijene simbolične, marka-dvije, samo da se radi.
- Ovo je naš turizam, ovo je uživanje na našoj rijeci - kaže Glavić, a djeca uz radostan vrisak jedva čekaju da čelična grdosija krene.
Obilazeći Doboj, stigli smo do Goranskog jezera. Prije 50 godina, gorani sebi sagradili jezero, danas ga koriste za kupanje i susrete gorana cijele regije. Čeka se još toplije vrijeme pa da krene prava sezona. U blizini je Sportsko-rekreacioni centar Preslica, koji ne treba zaobići. Partizansko mjesto gdje se svakog 27. jula održavala velika proslava ljudi iz tri susjedne općine, Doboja, Maglaja i Gračanice.
Torta „Silvana“
U Doboju je rođena i pokojna estradna umjetnica Silvana Armenulić.
- Ko još nije čuo za našu Silvanu. Evo, ja sam se vratila u svoj grad i pokrenula slastičarnicu “Medenjak”. Vjerujte, najviše se traže torte koje smo nazvali “Silvana”. I zbog kvaliteta i sjećanja na našu zvijezdu Silvanu - reče nam vlasnica slastičarnice Sabina Uzeirbegović.
