Srebrenica je, osim po rudi, u novijoj historiji bila poznata i kao oaza mineralnih ljekovitih voda. U toj općini registrirano je 48 mineralnih izvora. Njihova ljekovitost čak je bila poznata Rimljanima i Osmanlijama.
Ljekovite izvore u Srebrenici u čuvenom ljetopisu iz 17. stoljeća spominje Evlija Čelebija. Kada se u Evropi pojavila epidemija kuge, ove vode pokazale su se učinkovitim u liječenju ove opake bolesti te od tada datira današnji naziv Guber.
Medicinsko blago
Tek dolaskom Austro-Ugarske srebrenička mineralna vrela doživjela su istinsku valorizaciju i to zahvaljujući studijama ljekara i hemičara Hansa Dulera, Leoparda Glika, Fridriha Gecera i Ernesta Ludviga. Tada je analizirano pet mineralnih izvora: Crni Guber, vrelo Crvene rijeke, Mala i Velika kiselica. Njihov mineralni sastav okarakteriziran je kao medicinsko blago.
Krajem 19. stoljeća jedna tvrtka iz Austro-Ugarske pakovala je guber i prodavala ga kao lijek širom tadašnjeg carstva, ali i u prekookeanskim zamljama. Poslije Austro-Ugarske, Guber su koristili svi režimi na ovim prostorima, a u toku socijalističkog uređenja Srebrenica je bilježila desetine hiljada gostiju iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
Za vrijeme bivšeg sistema urađeni su deseci naučnih radova o ljekovitosti vrela Guber, u kojima su dokazani brojni učinci ovih voda na anemiju, kožne bolesti, ali i brojna druga oboljenja. Sve to dovelo je do iznimnog razvoja banjskog turizma, ali i same Srebrenice.
Pred rat Banja Guber je bila na svjetskom glasu. Nije se znalo gdje smjestiti pacijente koji su čekali i po dva mjeseca na smještaj. U Banji je bilo oko 7.000 kupanja dnevno. Osnovna odlika vode Guber je dvovalentno željezo.
Nema dogovora
Čuvena srebrenička vrela danas su, nažalost, zapuštena, zapostavljena i neuređena. Voda teče po stazama i svakodnevno za njom značajne sume novca u potocima se slijevaju u kanalizaciju.
Vlada Republike Srpske Banju Guber prodala je jednoj firmi koja je započela izgradnju banjskih objekata i stala, a izvorišta Crnog Gubera na koncesiju dala drugoj firmi, koje ne mogu da se dogovore oko obnove i razvoja banje.
A ljudi dolaze i vodu Guber nose u kanisterima.
Zanemarujući značaj ljekovitih izvora Crnog Gubera i njegovu ekonomsku opravdanost, lokalna zajednica, entiteti i država više pažnje posvećuju ostacima arhitekture rimskog grada sa oko 140 kvadratnih metara jedinstvenih i izuzetno dobro očuvanih podnih mozaika, spomenika s natpisima i reljefima, koji su samo dio ogromnog arheološkog bogatstva koje je otkriveno u Skelanima kod Srebrenice, kao i nedavno osnovanom Nacionalnom parku „Drina”.
- Ovo arheološko blago pronađeno je prilikom istraživanja od 2008. do 2017. godine koja su dovela do epohalnih otkrića da se u tom dijelu Srebrenice nalazilo veliko antičko naselje. Skelani iz godine u godinu imaju sve više posjetilaca, ali arheološko nalazište više posjećuju stručni i naučni radnici nego turisti” - ističe direktorica Arheološkog muzeja „Rimski municipijum“ u Skelanima Svjetlana Marković.
Osim u atraktivnu skelansku turističku destinaciju, lokalna zajednica ulaže znatna sredstva i na razvoj plaže Oštrika na akumulacionom jezeru Perućac, Hidroelektrane Bajina Bašta Srbija. Ovdje je sve više izgrađenih vikendica i porinuto raznih plovila.
U posljednjih nekoliko godina razvoju ovdašnjeg turizma posvećuju se mladi Srebreničani. Irvin Mujičić iz Italije se vratio i u rodnom gradu registrirao Udruženje „Ljubitelji prirode“, koje se isključivo bavi seoskim turizmom.