Sud BiH osudio je četvoricu bivših pripadnika Armije RBiH na ukupno 27 godina zavora zbog zločina nad civilima zarobljenim u mjestu Kruščica kod Viteza 1993. godine.

Minet Akeljić i Šaban Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Senad Bilal na osam, a Hazim Petković na pet. Proglašeni su krivim zbog fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja hrvatskih civila u zarobljeničkom objektu Crna kuća.

Šemsudin Đelilović je oslobođen optužbi.

Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade za slanje grupe zarobljenika na prve linije sukoba, gdje su dvojica bila opasana eksplozivom i izložena vatri.

Sud je utvrdio i da je Akeljić bio prisutan kada su dvojica zarobljenika tjerana da se međusobno udaraju.

Haskić, Bilal i Patković su kao vojni policajci osuđeni zbog udaranja civila palicama, nogama, kundakom puške te tjeranja zarobljenika da se međusobno tuku.

- Senad Bilal naredio je Goranu da udari Stojana 20 puta palicom, a Stojanu da udari Gorana 25 puta. Optuženi nije bio zadovoljan pa ih je on udarao palicom - navodi se u jednoj od 18 tačaka optužnice za koje je Vijeće proglasilo nekadašnje vojne policajce krivim.

Vijeće je Haskića i Bilala proglasilo krivima i za seksualno zlostavljanje dvojice civila, koje su, kako se navodi u presudi, natjerali da se skinu odjeću i da vrše jedan drugom felacio.

Svi optuženi su oslobođeni pojedinih, a Đelilović svih tačaka optužnice, jer izvedeni dokazi nisu bili dovoljni za dokazivanje krivice van razumne sumnje.

Prilikom odmjeravanja kazne Vijeće je cijenilo broj krivičnih radnji, a za Akeljića da je bio na poziciji komandira.

- Ovdje se nije radilo o izoliranom slučaju zlostavljanja, već o sistematskom, što potvrđuje broj krivično-pravnih radnji - rekao je predsjedavajući Vijeća Davorin Jukić.

On je dodao da su iskazi svjedoka za osuđujući dio presude bili vjerodostojni i uvjerljivi te da ničim nisu bili dovedeni u pitanje.

Vijeće je zaključilo da su oštećeni bili civili, od kojih su neki uhapšeni prilikom košenja trave, a drugi nakon što su položili oružje, u vrijeme kad nisu neposredno učestvovali u ratnih dejstvima.

Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom odjelu Suda BiH.