Nekada su se na rate plaćali ljetovanja, kućanski aparati ili namještaj, a danas sve više građana primorano je na rate kupovati i odjeću, obuću, naočale...
Gotovo da ne postoje radnje odjeće, obuće, tehnike ili parfimerije koje ne nude plaćanje na rate, bilo to dva, tri ili šest mjeseci... Neimaština je građane natjerala da se i u lokalnim granapima zadužuju, pa je sve više ljudi koji kupuju „na teku“. Neki se „upisuju“ i u apotekama.
Evropske cijene
Ekonomisti smatraju da su zahtjevi potrošača takvi da se ne mogu pokriti redovnim primanjima pa nešto skuplje stvari kupuju tako što se zadužuju, uglavnom putem kartica.
- Standard BiH je na samom dnu, a cijene su evropske. Imamo 15 posto bogatih koji nemaju problema s primanjima. Ostali su u problemima. Ako uzmemo u obzir da je za četveročlanu porodicu mjesečno potrebno oko 2.000 KM, zamislite kako žive oni s prosječnom plaćom ili manjom. Sreća je što mnogi imaju djecu, rođaka ili tetku u Njemačkoj ili Austriji pa im oni šalju novac - kaže za „Avaz“ ekonomista Dragovan Petrović.
Mnoge radnje, također, daju odjeću, obuću, kozmetiku, parfeme "na lijepe oči“. Stručnjaci ističu da je to zbog toga što radnje hoće da sačuvaju kupce. U suprotnom, većina robe ostat će neprodata.
Primjer ta to su „specijalne ponude“. Uglavnom je riječ o kupovini dva proizvoda pa se treći dobije besplatno, ili „kupi dva, plati jedan“...
Stalno zaduženje
Psiholog Čedomir Novaković ističe da građani sve više kupuju na neviđeno i da putem šoping kartica masovno plaćaju sve i svašta.
- Ali, ne vide koliko troše. Psihički je dokazano i provjereno da, kada se ne daje novac iz novčanika, kada se kupuje bez viđenja novca, troši se više nego što mislimo. I to je velika zamka. Nekoliko proizvoda od po 100 maraka strahovito optereti budžet, ali ljudi to ne vide – pojašnjava Novaković.
Dodaje da se građani konstantno zadužuju, a da ne znaju hoće li idući mjesec primiti plaću.
- Sirotinja je navikla da uzima kredite koji im se ne isplate, jer su to krediti za preživljavanje. Sve što je preživljavanje utječe stresno i depresivno na ljude – naglasio je Novaković.
Kakvu kuću komšija ima
U našoj kulturi uvijek je bilo gledanja „preko plota“. Kakvu kuću komšija ima, kakav auto vozi, šta mu žena oblači...
- Narod pokušava da se u siromaštvu ne izdvaja od prosjeka. To je opći ponos građana. Mnogi će se na glavu nasaditi samo da pokažu da imaju. Svi želimo da izgledamo pristojno, da nismo upadljivi, a najgora vrsta upadljivosti je kokuzluk – kazao je Novaković.