Stoljeće nakon početka Prvog svjetskog rata potomci Gavrila Principa i Franca Ferdinanda, Branislav Princip i Anita Hohenberg, nedavno su se susreli i rukovali. Desilo se to u Austriji, na brdu iznad Graca, što je širom regiona izazvalo brojne pozitivne reakcije.
Branislav Princip (52), koji je rođen i živi u Beogradu, u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o utiscima nakon susreta s Anitom.
Pozitivne reakcije
- Mislim da je sve bolje prošlo nego što sam zamišljao. Iskren da budem, iznenadio sam se svim pozitivnim reakcijama. Nažalost, bilo je i negativnih komentara - govori nam Branislav.
Kaže da ranije nije poznavao Anitu.
- Prije rukovanja našli smo se na kafi s organizatorima. A onda, kada smo probili led, otišli smo na ručak i ispričali se. Nakon toga pružili smo jedno drugom ruku - ističe naš sagovornik.
Dogovorili su se da ostanu u kontaktu i da se ponovo vide.
- Ona je imala poziv da dođe u Sarajevo, ali uvijek je, kako je kazala, bio nezgodan trenutak. Možda je sudbina htjela da dođemo zajedno. Već smo dobili poziv, ali još ne znamo kada će to biti, vjerovatno uskoro - kaže Princip.
On u Sarajevu nikad nije bio. Kaže da ga do sada niko nije zvao i da nema rodbine u bh. prijestonici.
- Moj djed bio je Gavrilov mlađi brat. Gavrilo je imao dva brata, Nikolu i Jovu. Ja sam Nikolin unuk. Naše porijeklo je iz Bosanskog Grahova, a ranije iz nekog mjesta u Crnoj Gori. Od Nikole, tu smo brat i ja, a od Jovine strane ima šestero potomaka, i oni se sad prezivaju Latifići i Jovanovići – kaže Princip.
Pismo oprosta
Anita mu je rekla da je njen djed, koji je Ferdinandov sin, pisao Gavrilu dok je bio u zatvoru.
- U tom pismu mu oprašta. To pismo sada je izgubljeno, a prema njenim riječima, dugo je bilo u porodici. Očito, sada je pravo vrijeme za pomirenje. Kada smo se Anita i ja rukovali, mnogi prisutni Austrijanci su zaplakali - govori Princip.
Ni svojim najbližima nije govorio o Aniti.
- Moj brat i snaha su u Kanadi. Bili su oduševljeni kada su saznali. I Anita ima rođaka u Kanadi, pa se možda i oni tamo susretnu – kaže.
Branislav Princip u Jugoslaviji, a kasnije Srbiji, nikad nije imao privilegije zbog prezimena.
- U Jugoslaviji se to nije toliko gledalo, a kasnije ljudima nisam bio zanimljiv. Kao dijete u školi, kada bismo učili o Prvom svjetskom ratu, drugarima bi to bilo zanimljivo, jer su znali ko sam - kaže Princip.
Ne smijemo sada opet čekati 100 godina pa da se naši narodi izmire
- Kao da su se neki tamni oblaci nadvili nad našim prostorima. Često naši političari daju nepromišljene izjave i ne vide posljedice tih svojih riječi. Kao da se ništa nije naučilo iz prošlosti. Sada je 2018. i ne smijemo sada opet čekati 100 godina pa da se naši narodi izmire – upozorava Branislav Princip.
Antropolog u nevladinom sektoru
- Po profesiji sam antropolog, a inače radim u nevladinom sektoru. Tamo se bavimo ranjivim grupama, korisnicima droga i osobama sa HIV-om. U sklopu toga radio sam nekoliko dokumentarnih filmova – kaže Princip.
Baka mi je pričala o Gavrilu
- Baka mi je pričala o Gavrilu, iako ga lično nije poznavala. Imam neki svoj stav i na sve gledam malo drugačije od historijskih činjenica. Gavrilo je bio više vezan za svoje djelo, iako se u prošlosti bavio književnošću. Pisao je pjesme. Možda i nisu bile nekog kvaliteta, ali imao je tu neku umjetničku dušu. Ipak, posljedice njegovog čina bile su strašne za sve. „Mlada Bosna“ bila je revolucionarna organizacija koja je željela oslobođenje BiH. Nije na nama da sudimo sada o tome, jer historiju sada ne možemo promijeniti - dodaje Princip.
