BROJNA PORODICA
Nismo bili siromašni, jer smo drugačije gledali na te stvari, kaže Željko
Babić: Ne mogu ni da zamislim da imam 27 djece. G. Dakić
Često mi kažu da nije nikakvo iznenađenje što sam dobio poslanički mandat u Narodnoj skupštini RS, jer sam 27. dijete svoga oca, a to znači i veliko glasačko tijelo. Naravno, nisu svi u familiji glasali za mene, jer ima i onih koji više vole drugu stranu.
Stub porodice
Ovo je za „Avaz“ kazao poslanik SDS-a u NSRS Željko Babić (47) koji je 27. i najmlađe dijete svoga oca Ignjatija, koji ga je dobio u 78. godini.
Babićevi roditelji: Ignjatije umro kad je Željko imao četiri godine
Njegova majka bila je Ignjatijeva druga supruga i brinula se o svima.
- Nismo bili siromašni, jer smo drugačije gledali na te stvari. Čovjek je bogat onoliko koliko mu je široka duša, a ne na osnovu toga da li je za ručak pojeo kilogram ili sto grama mesa - priča Babić.Oca, kaže Željko, gotovo i ne pamti, jer je umro kada je on imao četiri godine. Majku pamti kao osobu punu topline i nježnosti, ali i velikog domaćina.
- Poslije očeve smrti majka se više nije udavala. Okupila je djecu oko sebe i s nama je živjela. Bila je stub porodice. Otac je imao 27 djece, ali sebe u toj situaciji ne mogu ni zamisliti. Imam dvije kćerke i sina i očekujem prinovu sljedeće godine - kazao je Babić.Podigao ranč
Napustio je srednju školu, krenuo put Slovenije, gdje je radio nekoliko, a onda ka Italiji. Prije osam godina se vratio „na svoje“, u Slatinu kod Banje Luke. Tu je podigao ranč na kojem se danas nalazi 450 ovaca i hiljadu janjaca.
Babići na nedavnom okupljanju u Italiji
- Porodica je najvažnija. Slavska i božićna trpeza u mojoj kući podrazumijeva 44 najmilijih i najbližih. Tu su i oni koji su glasali drugačije, ali ne smeta. Nekad padne i teška riječ, ali se brzo izmirimo - rekao je Babić.
Najstariji brat ima 94 godine
Željkov najstariji brat Slavko ima 94 godine. Živi, također, u Slatini, u trošnoj kućici, ali to mu ne smeta i da na pragu stote godine sam cijepa drva.
- On je dosta radio i mnogima je pomogao. Kada niko nije imao dinara, bilo je kod Slavka. Zato mu i danas mnogi pomažu. Često ga gledam i pitam se da li je moguće da neko ko je odrastao u uslovima u kojima je on odrastao i u tim godinama može i dalje da podiže sjekiru i udara po bukovim panjevima - ističe Babić.
