Dva su puta do Istočnog Drvara. Drugu najmanju općinu na svijetu. Najmanja je Hum u Hrvatskoj. Jedan put vodi preko Ribnika. Drugi, šumski, iz Titovog, danas federalnog Drvara. Bolje je preko Ribnika.

Lako se popeti s ribničke strane. Tabla Istočni Drvar, ispod nje Vučija poljana. Wolf valley. Naslagana drva i s jedne i s druge strane govore da se svi bave sječom šume. Neko legalno, neko ilegalno. Zapravo se sve vrti oko Šumskog gazdinstva "Klekovača".

U tri sela živi 20 ljudi

Da biste postali načelnik općine Istočni Drvar, potrebno je da dobijete naklonost 40 mještana i ispunjavate uvjet da imate jednog protukandidata. Popis je pokazao da Istočni Drvar broji 79 stanovnika! U to niko ne vjeruje.

U tri sela, Srnetici, Uvali i Potocima, živi svega 20 ljudi. Uglavnom starijih.

Dejtonskim mirovnim sporazumom 20 kilometara od Drvara formirana je nova općina. Druga najmanja općina na svijetu, poslije hrvatskog Huma. Iako ne postoji način da se mještani Drvara i Istočnog Drvara odvoje, jer ako su im kuće s jedne, onda su im imanja s druge strane, odvojeni su.

Ali, eto, politika ih je odvojila. Nema prodavnice, nema pekare, nema mesnice, nema puta sa strane Drvara, ali se uredno gradi zgrada Općine.

Na ulazu u centar, iznad ceste obješene zastave Republike Srpske. Nema više ni kafane gazdarice Vesne u UN-ovom kontejneru. Smetala pa je uklonili.

Ima druga kafana u kući. Zbog molbe gazdarice, nećemo objaviti njeno ime.

- Odmah inspektori dođu - kaže gazdarica. 

Na ulici srećemo jedinog Bošnjaka. Rahmana Bešića. On je iz okoline Zenice.

- Idemo do kafane, tamo je Radenko, on je medijska ličnost - kaže Bešić.

U kafani sjede Radenko Bosnić, a gdje bi drugo sjedio, Jovica Gvozdenović i Goran Vojvodić. Jovica je "uljez", on ne radi u šumarstvu, nego je zadužen za struju.

- Pitajte Rahmana kakvi smo mi nacionalisti ovdje. Nas politika ne zanima i te podjele, kakve podjele - govori Radenko Bosnić dok sipa „drenju“, rakiju od drijenka.

„Drenja“ je najpoznatiji brend ovog kraja. Uz bocu „drenje“ svi se poslovi sklapaju, različitosti prevazilaze, surova svakodnevica lakše zaboravlja.

- Ja radim ovdje deset godina. Ovi ljudi su mi više od kolega, prije svega dobri prijatelji. A da nema nas sa strane, ovo bi (Istočni Drvar, op. a.) bila pustinja - kaže Bešić.

Radenko hvali Rahmana. Kaže da nema boljeg sjekača.

- Ti svakog hvališ ko ti plati rakiju - podbadaju ga drugovi.

Snijeg okovao mašine

Na nagovor Radenka, krećemo šumskim putem do Drvara. Niko ovaj put ne održava. Prije nekoliko mjeseci nasut je tampon, ali je snijeg zakovao mašine. 

- Nisu ni uvaljali tampon, pao je snijeg. Sad je put okovan ledom, najbolje je traktorom ići. Radnike „Šumskog gazdinstva“ vozi kombi i svaki dan tako - govori Bosnić. 

Na ulazu rampa. I mala drvena kuća. Iz nje proviri Marinko Bosnić, čuvar.

- Samo produžite - reče Bosnić, čuvar, i vrati se u "kuću".

Nakon sat i po vožnje po ledu i nekoliko proklizavanja, ukaza se asfalt. Hvala Bogu.

- Nama je svaki dan adrenalin - kaže Radenko.

Bila škola do četvrtog razreda

Prije rata bila je osnovna škola do četvrtog razreda. Poslije rata je ugašena jer su svi mještani odselili. 

Cijeli kraj zamro ukidanjem željeznice

Ukidanjem uskotračne željezničke pruge 1972. godine ovaj kraj je pomalo gubio ono najvrednije - stanovnike. 

Danas tragovi uskih tračnica svjedoče da se Lašvanskom dolinom dolazilo do Drvara.