Nakon brojnih najava, odugovlačenja i pomjeranja termina, prije dva dana na Sarajevski aerodrom sletio je avion novoosnovane aviokompanije „FlyBosnia“. S obzirom na vlasničku strukturu i političku zaleđinu, ni građani ni poslovna zajednica nisu bili euforični zbog ovog događaja.

Uz kontroverznog saudijskog biznismena Sulejmana el-Šidija veže se nekoliko milionski teških koruptivnih afera u kojima se za male pare dokopao vrijedne državne imovine. El-Šidi inače važi za dugogodišnjeg partnera Bakira Izetbegovića, uz čiju je pomoć cvjetao njegov sumnjivi biznis.

Neum i Monte Karlo

Za direktora „FlyBosnije“ postavljen je navodno poznati australski biznismen Kris Gabrijel (Chris Gabriel). Gabrijel je poznatiji kao suprug počasne konzulice BiH u Australiji i kandidatkinje SDA za Parlament FBiH Đemile Talić-Gabrijel. On se navodno ranije raspitivao da investira u BiH, ali je, umjesto toga, očigledno shvatio da je bolje da se uhljebi u El-Šidijevu „investiciju“.

Đemila Talić-Gabrijel poznata je po svom obećanju da će od Neuma napraviti Monte Karlo, i to za samo godinu. Koliko je bila uvjerljiva, pokazuje i podatak da je dobila svega 1.847 glasova i tako nije ušla u Parlament.

Ona, također, važi za osobu blisku Izetbegovićima. Pretpostavlja se da je tom linijom njen muž i postavljen za direktora „FlyBosnije“. Inače, bračni par Gabrijel bio je redovan na predizbornim skupovima koje je organizirala SDA.

Saudijsko, a naše

A stranac Gabrijel odličan je paravan El-Šidiju koji bi s jedne strane trebao dati lažnu ozbiljnost kompaniji, dok se s druge strane odvijaju sumnjivi poslovi.

Skoro isti scenarij odigrao se i prilikom osnivanja BBI banke. Za njenog prvog menadžera postavljen je  Holanđanin, kojem više niko ime i ne pamti, dok je konce, prema tvrdnjama medija, u stvarnosti vukao čovjek s crne liste SAD i siva eminencija SDA – Hasan Čengić.

Tako je vijest o pokretanju „FlyBosnije“ stigla je u trenutku kada je uništenje prijašnje državne aviokompanije „BH Airlines“ privedeno kraju. Nekoliko dana nakon što je u komadima posljednji avion „BH Airlinesa“ odvezen na otpad u Njemačku, objavljena je informacija da BiH dobiva novu aviokompaniju - saudijsko, a naše.

Ugušen u dugovima

Da bi El-Šidi nesmetano mogao razvijati svoj posao, prvo je bilo potrebno raščistiti teren, odnosno uništiti kompaniju koja se bavi istim poslom. „BH Airlines“ godinama je grcao u dugovima, a posljednji potez Vlade FBiH na čelu sa Fadilom Novalićem (SDA) od kojeg se ova kompanija nikad nije oporavila jeste uvođenje „Turkish Airlinesa“.

Nakon što su se Turci povukli, „BH Airlines“ ostao je na vjetrometini dok se konačno nije ugušio u dugovima, a nadležni su to posmatrali sa strane.

Vrlo brzo nakon toga misteriozno se osniva „FlyBosnia“, a cijeli proces bio je dosta skriven od javnosti. Kompanija, koja još nije dobila sve dozvole za obavljanje posla, navodno je izabrala kabinsko osoblje, a ima i pilote.

Ratne donacije preko Kajmanskih otoka

Odgovor na pitanje odakle El-Šidiju novac mogao bi se naći u ratnim snimcima koji prikazuju prikupljanje donacija za narod u BiH.

Ovaj Saudijac vidi se na velikom broju snimaka u društvu porodice Izetbegović, koja je vodila sakupljanje donacija. Prema snimcima, u inozemstvu je skupljeno nekoliko miliona u novcu, ali i zlatu. Većina tog novca nikad nije stigla u BiH.

Ipak, zanimljivo je da je novac koji El-Šidi navodno investira u BiH, dolazi s Kajmanskih otoka, a završava na računima BBI banke. Zbog svega, postoji jaka sumnja da se radi o novcu koji je porodica Izetbegović zajedno s El-Šidijem skupljala po svijetu, a sada ga vraćaju i peru preko raznoraznih „investicija“.

Kako je El-Šidi kupio hotel ’Bristol’pa ’Magros’, a onda napravio SCC

Fantomski saudijski biznismen El-Šidi oštetio je još ranije državu za najmanje nekoliko stotina miliona maraka, i to poslovima gradnje „Sarajevo City Centera“ (SCC) i privatizacije sarajevskog hotela „Bristol“.

Država je u višegodišnjim mutnim poslovima, za višestruko nižu vrijednost od stvarne, izgubila najatraktivniju lokaciju u centru Sarajeva te hotel s tradicijom. Osim toga, kroz ove objekte, kako su brojni mediji špekulisali, navodno je oprano više od stotinu miliona maraka, najvjerovatnije ratnih donacija namijenjenih odbrani BiH, a nakon što su na tajnim računima ležali još od agresije.

El-Šidi se 2006. godine pojavio niotkud i uz pomoć tadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo Bakira Izetbegovića domogao atraktivne lokacije na Marindvoru, u centru Sarajeva. Za mizerna dva miliona maraka kupio je firmu „Magros“ te se obavezao investirati 117.360.000 KM za tri godine i osigurati posao za 227 radnika.

On je nekoliko puta kršio sporazum s Agencijom za privatizaciju u Kantonu Sarajevo, ali to vlasti nije potaknulo da ga i raskinu, već mu je još odobreno da SCC otvori bez upotrebne dozvole. Cijeli slučaj istraživalo je i Tužilaštvo KS.

Prije toga El-Šidi se na sumnjiv način dokopao kultnog sarajevskog hotela „Bristol“ za svega šest miliona KM. Ranije je u njega Zavod za izgradnju KS uložio pet miliona KM.