Franjevac Franjo Trogrlić, koji je na službi u Franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici, zbog svojih brojnih zanimanja veoma je interesantna osoba koju njegova sabraća i vjernici vole. Osim vjerske službe, između ostalog, on nađe vremena i za muziku, pa svira nekoliko muzičkih instrumenata, piše pjesme... Voli učiti i strane jezike, pa se služi njemačkim, italijanskim, francuskim i engleskim jezikom.

Već 43 godine je fratar, od toga je 22 godine proveo na službi u Ahenu u Njemačkoj, a ostale u BiH i Hrvatskoj. Proputovao je pola svijeta, obišao brojne zemlje i gradove, od Australije do Amerike.

Dobro zdravlje

- Bio sam i u Holivudu, htjeli su me zadržati, a ja se vratio – priča nam u šali fra Franjo, kojeg i u 70. godini zdravlje dobro služi, pa se on kreće kao mladić. Rođen je u Brestovskom, u općini Kiseljak, u velikoj porodici s devetoro djece, od kojih je troje umrlo dok su bili mladi. Ostali su većinom fakultetski obrazovani. Na početku našeg razgovora prisjetio se kako ih je majka poticala na učenje.

- Majka bi nam govorila: „Draga djeco, nisu ženska djeca u moje vrijeme išla u školu, pa kad bi otiđi u Kiseljak ili Visoko, morala sam nekog pitati da mi pročita šta piše, bila sam slijepa kod očiju. Ako hoćete učiti u redu, ako nećete - eno vam tamo poljoprivredno dobro pa gledajte šta ljudi rade po vrelinama i velikim hladnoćama. Bila je mudra - prisjeća se fra Franjo.

Džez truba

Bio je u sjemeništu u Gimnaziji u Visokom, onda je godinu išao na novicijat u Kraljevu Sutjesku pa na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Iz vojske je otišao na studij teologije u Sarajevu, ali je ljubav ka muzici ostala. Govoreći o brojnim instrumentima koje svira i kako je to počelo, navodi da je još u gimnaziji svirao klavir, da je u vojsci bio trubač, nakon studija sebi je kupio džez trubu, harmoniku je dobio od prijatelja iz Zenice...

- Mi smo po prirodi muzikalni, tata je svirao bugariju, svi u porodici voljeli smo muziku. Ja bih košulju svoju skinuo za muziku – kaže nam Trogrlić, koji za svira za svoju dušu, ali i svojim ukućanima. Voli i poklanjati instrumente, pa kada je krenuo iz Ahena ,kupio je 16 raznih truba za limenu muziku Klasičnoj gimnaziji u Visokom i pet truba studentima u Sarajevu.

Uz to, nije zanemarivao ni pisanje. Priča nam da je za svoj 50. rođendan napisao prvu knjigu „Od srca srcu“ sa 50 pjesama te da je izdao još četiri, a jednu uredio.

Dajte me što dalje od kuće

- Meni su postavljali pitanje: Svi odoše u Njemačku a ti došao ovamo, ili je bolje tamo ili ovamo?“. Ja sam rekao da se radi o boljem, nego drugačije. Nekima je bolje tamo, po nečemu je bolje ovdje. Kada sam tek počeo službu fratra, rekao sam starješini: „Dajte me što dalje od kuće, da upoznam svijet“ – kaže Trogrlić, koji je, osim u Njemačkoj, službovao i u Brčkom, Dolcu , Kraljevoj Sutjesci, Vitezu, Konjicu, Podhumu, Okučanima, Tolisi, Žepču i Busovači.