Fudbalere bije glas du su prznice, skloni porocima, da ne završavaju škole... Ali, ako je nekad i bilo tako, sada je sve više mladih fudbalera koji su visokoobrazovani, a među njima je i 26-godišnji prvotimac tuzlanske Slobode Adnan Salihović.  

Medicinska sestra  

U zrelim je igračkim godinama, ali ima 20 godina staža u crveno-crnom dresu. Prošao je sve selekcije, od pjetlića do prvog tima, a za seniore je odigrao oko 150 utakmica i postigao petnaestak pogodaka. Osim fudbalskih obaveza Salihović nije zapostavio školske. U proljeće 2019. okončat će studije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

- Ostalo mi je još nekoliko ispita, a s obzirom na to da se zimski semestar bliži kraju, planirao sam da šestogodišnje studiranje okončam u martu ili aprilu 2019. godine. Bio sam odličan učenik Gimnazije „Meša Selimović“ u Tuzli, a kako je sedmero mojih školskih drugara odlučilo upisati Medicinski fakultet, i ja sam krenuo njihovim putem. Donekle je mojoj odluci kumovala i mama, koja je medicinska sestra – kaže Adnan Salihović, koji je bio i kapiten u Slobodi.

U fudbalu će ostati dok bude potreban voljenom klubu. U medicini se i dalje namjerava usavršavati...

- Oftalmologija je grana koja me privlači. Bio sam na praksi na Očnoj klinici UKC-a Tuzla i radno okruženje privuklo me da razmišljam o specijalizaciji u toj oblasti. Naravno da želim dobiti zaposlenje u struci i ostati u BiH, jer nisam od onih koji želi s diplomom Medicinskog fakulteta napustiti svoju državu – govori on.

Najteži predmet koji je polagao je anatomija. Trebalo je šest mjeseci predanog rada da se dobije prolazna ocjena. Uspijevao je to u trenucima kada je Sloboda igrala presudne utakmice za ulazak u Premijer ligu BiH i opstanak u elitnom rangu.

- Pobornik sam one izreke da se sve može kada se hoće. Fudbal traži veoma mnogo odricanja, pogotovo kada igrate u najvišem rangu, ali isto to traži i studiranje medicine. Bio sam posvećen i jednom i drugom poslu. Možda je u tome tajna mog uspjeha – skromno će naš sagovornik.

Profesionalna karijera

U budućnosti će biti sretan ako barem jedan mladi fudbaler vođen njegovim primjerom završi fakultet. Svojim je primjerom razbio donekle predrasude o fudbalerima. 

- Nije lako biti fudbaler profesionalac, vjerujte mi. Vremena su se promijenila i sve više mladih fudbalera zna da mora imati i diplomu. Povrede su sastavni dio sporta, a nakon profesionalne karijere valja od nečega živjeti. Od stare slave se ne živi, vidjeli smo na primjerima mnogih. Zbog toga svi mlađi fudbaleri moraju na pravilan način razmišljati o svojoj karijeri, ali i školovanju - zaključuje Salihović.

Pomoć za saigrača

Salihović je na prošlosezonskoj utakmici Premijer lige BiH s Borcem iz Banje Luke prvi pritrčao u pomoć saigraču Vladimiru Grahovcu. 

- Nakon jednog duela ostao je bez svijesti. Instinktivno sam reagovao i dotrčao do njega. Ubrzo je stigao i naš klupski liječnik, tako da se to sve sretno završilo - govori on.

Saradnja s Ćirom

Igrao je i u timu koji je s klupe predvodio legendarni Miroslav Ćiro Blažević. U toj sezoni postigao je šest golova.

- Ćiro je izvanredan trener i motivator. Pamtimo te utakmice pred 10.000 navijača. Jednom je gledao u statistiku i kaže mi: „Sine, kada ćeš ti dati gol?“ Već sutradan sam postigao gol za Slobodu. Sa svim trenerima i saigračima imam korektan odnos. Najteže mi je, jer sam odbrambeni igrač, čuvati nekadašnje klupske saigrače Mersudina Ahmetovića (Sarajevo) i Sulejmana Krpića (Željezničar) – kaže Salihović.