Do ljetne kuhinjice Safeta Demirija (44), mještanina Raljaša, sela iznad Ljubije kod Prijedora, ni ljeti se ne stiže lako. A zimi, kada je strma uska staza skliska i natovarena snijegom, to je pravi pješački poduhvat.

Safet je posljednji put ovom stazom svojom nogom prošao prije godinu. I onda iznenada pao u krevet. Nepokretan, s dodatnim problemom epilepsije koja mu je još u ranom djetinjstvu stvorila i određene psihičke poteškoće, uglavnom zavisi od volje dobrih ljudi i stalne brige maćehe Stojanke.

Prozor u svijet

Iz prijedorskog „Merhameta“ ovih je dana dobio nov krevet i šporet, platili su i krečenje njegovog sobička, dotjerali hranu, odjeću i najavili kupovinu pet metara ogrjevnog drveta... Stigla su i invalidska kolica, a odmah je pomogao i Sanjanin Ermin Karić Cuco, veliki humanitarac, koji mu je donio hrane, televizor i telefon... i odškrinuo prozor u svijet.

Safet nam se odmah pohvalio novim krevetom i rukom pokazao dvorište gdje su izbacili pohabani kauč na kojem je proveo 365 noći. I taj su krevet vukli uz brdo, pojasnila nam je uz put Nedžada Mujkić, Safetova komšinica. Kaže da se nije moglo drugačije. U Safetovoj ljetnoj kuhinjici ipak je hladno. Vatre nema dok je ne podloži Stojanka.

I ona kaže da im je sada malo lakše, jer su ranije živjeli samo od socijalne pomoći i njene penzijice, sve zajedno ni 200 maraka mjesečnih primanja. I na to dva obroka iz ljubijske javne kuhinje. Ne krije da se malo umorila od brige o Safetu, a na pitanje ima li kakvu želju, skromno reče da bi voljela da ima usisivač, jer je onaj stari na izdisaju.

Samoća najgora

Skromne i tako ljudske su i Safetove želje. - Pa volio bih stati na svoje noge. Doktor koji me obilazi i mijenja mi kateter kaže da ima nade, volio bih i internet da mogu malo u svijet, jer mi je samoća najgora. A i da se oženim, kad ozdravim - nabraja Safet.

Trošak su mu i lijekovi, a treba platiti i čovjeka koji mu mijenja pelene. Od one skromne socijalne pomoći, na koju bi, prema Stojankinim riječima, uskoro trebao stići i dodatak za tuđu njegu i pomoć, to je trenutno nemoguće. A Safet je zaslužio bolje.

Dom ne dolazi u obzir

Safet ne želi u dom, odnosno bilo kakvu ustanovu. Na spomen doma odrješito odmahuje rukom i ponavlja: „To ne dolazi u obzir.“ Ali, zato prihvata pomoć dobrih ljudi, jer zna da ih ima. Pa oni koji žele pomoći Safetu i Stojanki mogu se javiti na telefone 065 399 003 i 066 360 039.