Subota, 9. februar
Dolazak delegacija
Od ranih jutarnjih sati pratimo prihvat delegacija koje stižu na Sarajevski aerodrom. Već od šest sati počinju stizati. Radi se o 15 veoma brojnih delegacija koje trebamo prihvatiti. To nam je udarni dan s aspekta kontrole svih logističkih operacija, transporta, smještaja...
Istog dana ekipe koje su stigle imaju prve oficijelne treninge na borilištima. Na kasnom brifingu koji smo održali u 23 sata u Olimpijskom selu zaključeno je da su svi stigli i da je sve prošlo u najboljem redu. Brine nas jedino najava promjene vremena i pratimo sve moguće prognoze.
Nedjelja, 10. februar
Hoće li biti mjesta
Rano ujutro smo imali sastanak sa šefovima delegacija. Pred nama je novi transportni i logistički ispit, s obzirom na to da su svi timovi imali treninge na borilištima. Dan je otvaranja Igara, ali imamo obaveze prema ekipama koje su na treninzima.
Negdje u 16.30 sati sam bio blizu Zetre i vidio sam kolone i rijeke ljudi kako se slijevaju prema Koševu. Stao mi je dah, neka čudna emocija me obuzela, a onda sam pomislio hoće li biti mjesta za sve. Pun stadion i nezaboravna slika ulaska na stadion nikada se ne može zaboraviti. Posebna čast je bila unijeti plamen na Koševo i predati ga predsjedniku Olimpijskog komiteta BiH. To će ostati nezaboravan dan za mene.
Ponedjeljak, 11. februar
Veliki problemi s vremenom
Tog jutra nas je dočekalo neugodno iznenađenje na borilištima. Kao da ništa nismo danima unaprijed pripremali. Vjetar je preko noći napravio dosta problema. Otpuhao je šatore, mreže, banere i sve što je ranije bilo pripremljeno. Morali smo krenuti iznova, ali biti veoma brzi. Jaka kiša dodatno nam je otežavala stvari, ali uspjeli smo. Sva takmičenja su održana. Bio je to dan izazova koje su donijele vremenske neprilike. Pred nama je bio još jedan zadatak. Povratak takmičara sa sportskih borilišta zbog snijega je bio veoma otežan, ali na kraju smo svi stigli i mogli smo biti zadovoljni.
Utorak, 12. februar
Velika predanost mladih ljudi
Sa šefovima delegacija smo razgovarali odmah ujutro. I mi i oni smo se pribojavali problema s vremenom. Sa druge strane, na Jahorini je došlo do prekida napajanja strujom, a veliki snijeg nam nije dozvolio da priđemo vozilima s hranom za sportiste.
Nakon određenog vremena uspjeli smo prebroditi i te prepreke na Jahorini, a na drugim borilištima se sve odvijalo redovno. Obišao sam Igman i Bjelašnicu i razgovarao s volonterima. Predanost koju su pokazivali me je podigla maksimalno. Nakon stresnih dana, nakon svog umora, kada čovjek vidi tu energiju, kada vidi tu želju mladih ljudi da se napravi nešto, bez obzira na hladnoću i vjetar, ne može da ne da sve od sebe.
Srijeda, 13. februar
Tužan dan za EYOF
Nakon uobičajenog brifinga obišao sam borilišta i bio sam i u dvorani „Peki“ na Palama, gdje su se odvijala karling takmičenja. Prvi put sam gurnuo kamen na ledu u svom životu i osjetio čari tog, kod nas, manje poznatog sporta. I tu je vladala vrlo pozitivna energija kod ljudi koji sve to organiziraju i rade, međutim, došle su vijesti koje su sve zasjenile.
Javljeno mi je da je djevojčica pala s tribine u Skenderiji. Nestale su sve pozitivne emocije koje smo imali tog dana. Svi smo bili beskrajno tužni.
Četvrtak, 14. februar
Poznata naša gostoljubivost
Već od jutra delegacijama smo prezentirali planove odlaska, što uz ceremoniju otvaranja predstavlja i najkompleksniji zadatak. Iako EYOF još traje, već smo koordinirali s aerodromom i timovima kako bi ta operacija išla najboljim tokom. Večer nas je učinila ponosnim.
Imamo mnogo gledalaca, građani su tu uz nas... Još jednom su pokazali da su prihvatili goste i potvrdili poznatu gostoljubivost. Finale hokejaškog turnira u Zetri bio je pečat visokog interesiranja naših građana za EYOF.
Petak, 15. februar
Posao od dvije godine
Reklo bi se da je ostala rutina, a ustvari je to dan s najviše tenzije, da u posljednjem trenutku negdje ne popustimo. Delegacije smo upoznali o planovima zatvaranja i odlaska, a održavala su se i preostala takmičenja u nordijskim i alpskim disciplinama.
Nekako planine zasjale olimpijskim sjajem, a onda se na zatvaranju Evropskih olimpijskih igara mladih ugasio plamen. Kao da sam tek u tom trenutku postao svjestan urađenog posla u prethodne dvije godine.
