Da stari zanati postepeno izumiru, potvrđuje i Neđeljko Bajraktarević (62), jedini obućar u Srebrenici, gradu koji je prije početka agresije na BiH imao sve vrste zanatskih radnji, od kojih i tri obućarske, koje su radile i po dvije smjene.
Dvije smjene
Kaže da je i on po dolasku u Srebrenicu 1995. godine radio u dvije smjene i imao jednog radnika. Posla je bilo preko glave, a od zarade se moglo solidno živjeti. U vlažnom podrumu alternativnog smještaja otvorio je obućarsku radionicu i stalno razmišlja kada će je zauvijek zatvoriti.
- Imam mašinu za brušenje i šivenje kože i ostali potreban alat. Problem je neuvjetna radionica, u kojoj zbog vlage opada materijal, te nemogućnost nabavke repromaterijala. Osim toga, i mali je broj mušterija - jada se Bajraktarević.
Jedini je majstor starog zanata u Srebrenici, koji izumire. Kako kaže, kroz ovu općinu su prošle brojne donacije, a on nije mogao dobiti ni kilogram specijalnog ljepila za obuću.
Zna da je prije desetak godina u donaciji stigla kompletna obućarska oprema s mašinama, repromaterijalom i drugim potrebnim alatom, ali je nakon njegovih pismenih aplikacija, kaže, ona dodijeljena nekom van Srebrenice.
Dvije-tri marke
Veli da posla najviše ima početkom proljeća i jeseni, kada se mijenja sezonska obuća. Ljeti je, kaže, bez posla.
- Mušterije radije na pijacama kupuju polovnu obuću nego što bi izdvojili tri marke za popravku oštećene, koju bacaju – govori Bajraktarević.
Tri obućarske radnje
Osim nekoliko zlatarskih, sahadžijskih, krojačkih, saračkih i drugih zanatskih radnji, Srebrenica je prije rata imala i tri obućarske. Sve su bile smještene u starom dijelu grada koji se, osim zvaničnog naziva ulice 27. juli, zvao i Stara čaršija. Kompletno je porušena 1995. godine. Obućarske radnje imali su Dževad Ahmetović, Sejfo Smajlović i Salih Mustafić, poznatiji kao Biber. Bila su to mjesta za okupljanje građana, gdje su se pričale razne dogodovštine i zbijale šale.
