Onako kako su se ugnijezdile prije više stotina godina na obalama rijeka Bosne i Krajnjače, tako sve do danas stoje žepačke mahale, koje čine urbano jezgro Žepča. Berek, Trzna, Gornja Mahala, Mala ulica, Krajnjača,Varoš i Preko, višedecenijski su simbol Žepačke čaršije.
Vremenom su prekrajane, mijenjani su nazivi ulica, ali sve su to mahale preživjele. Stare bosanske kuće i avlije načičkane jedna do druge, nakon nesretnih ratnih dešavanja, paljevine i rušenja, zamijenile su nove, moderne, ali i dalje lijepe kuće. Za svaku od njih karakteristična su određena prezimena i familije te zanati kojima su se one bavile.
Svaka je mahala imala svoje majstore i zanatlije, šnajdere, brice, trgovce, pekare, aščije. Dva mosta preko rijeke Bosne povezuju čaršiju s Prečkom mahalom. Nabijena i načičkana kućama oko Prečke džamije, poznata je po svom kiseljaku opjevanom i u narodnim pjesmama.
- Svadili se orli i sokoli podno Žepča na Jeleč planini. Sve su vode zamutili, al' ne mogaše bistra kiseljaka, njega čuva devet djevojaka... - tim riječima opjevan je prečki kiseljak iznad kojeg se uzdiže simbol Žepča, brdo Orlovik.
U svakoj mahali po jedna je bogomolja, negdje i dvije, pa se Žepčaci mogu pohvaliti suživotom i isprepletanjem kultura i religija. Najveći rivalitet bio je između dvije najveće žepačke mahale Trzanske i Gornje Mahale. Rivalitet se ogledao po bogatstvu familija, a kasnije ko je dao više inžinjera, ljekara, lijepih cura i momaka. Uprkos naglašenom mahalskom rivalitetu, međusobno su se i ženili i udavali.
