Prijedorsko selo Briševo, smješteno između Sanskog Mosta i Ljubije, koje je prije rata nastanjivalo oko 500 katolika, danas je pusto i, faktički, zbrisano s lica zemlje. Prilikom napada srpskih snaga 25. jula 1992. godine, samo u jednom danu, stradalo je 68 mještana, među kojima i jedan broj žena i djece.
Ostali su kolektivno napustili svoje domove, a selo je potom opljačkano, kuće porušene i zapaljene.
Danas u Briševu niko ne živi, a obnovljeni su tek nekoliko kuća i mjesna crkva. Do njega se dolazi makadamom, koji se ne održava redovno. Većina nekadašnjih mještana i njihovih potomaka danas živi u Hrvatskoj ili nekoj od zapadnoevropskih zemalja.
Obraćanje vlastima
Ipak, rodnu grudu ne zaboravljaju. Okupljeni su u Udruženju „Briševo“, koje svoje sjedište ima u Zagrebu. Tu njeguju uspomene na rodnu grudu, a okupljaju se nekoliko puta godišnje u rodnom selu. Tako je bilo i proteklog vikenda, kada su posjetili porušene domove te organizirali akciju čišćenja i uređenja lokalnih cesta, groblja i župne crkve, pa je bar nakratko prekinuta sablasna tišina u selu.
Predsjednik ovog udruženja Zdravko Marijan kaže da su ih u poslijeratnom periodu zaobišli svi programi obnove porušenih kuća, iako su predavali aplikacije i zahtjeve. Objašnjava da su se obraćali i državnim te vlastima oba entiteta, ali s malo uspjeha.
- Cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude Ljubija, ekonomski je mrtav, pa je i to jedan od razloga što nije bilo povratka. Godišnje odmore i slobodne dane koristimo da dođemo, da se družimo i obiđemo grobove naših predaka. S nama dolaze naša djeca i unuci, kojima prenosimo ljubav prema rodnoj grudi - kaže Marijan.
Plodna zemlja
Marinko Atlija, koji već duže od dvije decenije živi u Bjelovaru, svaki slobodan trenutak iskoristi da dođe u rodni kraj.
- Prije rata ovo je bilo pitomo selo, ljudi su mahom radili u ljubijskom rudniku, a i tada se išlo trbuhom za kruhom, najviše u Sloveniju i Njemačku. Oni koji su ostajali u selu bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom, nije bilo pedlja plodne zemlje da nije bila obrađena, voćnjaci su bili na sve strane - prisjeća se Atlija.
Obilježavanje mjesta stradanja
Briševljani su ovih dana započeli s obilježavanjem svih mjesta na kojima su kobnog 25. jula 1992. godine ubijani nedužni mještani. Sva ta mjesta bit će označena spomen-pločama.
- Na taj način želimo uputiti poruku da se stradanja bilo kojeg naroda više ne smiju dogoditi, zbog budućnosti i generacija koje dolaze - kaže Marijan.
Tokom napada na selo, osim Briševljna, ubijen je i Mirsad Švraka iz sela Rizvanovići. Krio se sa svojim školskim kolegom Lukom Mlinarom na Briševu, vojska ih je obojicu ubila, a nađeni su jedan blizu drugoga. Spomen-ploča se nalazi 300 metara od crkve.
Niko nije kažnjen
O zločinu koji su pripadnici Šeste sanske brigade i Prijedorske brigade Vojske RS počinili u ovom živopisnom selu prikupljena je obimna dokumentacija, a postoji i knjiga svjedočanstava preživjelih žrtava. Tokom krvavog pira mnoga ubistva počinjena su na krajnje surov i sadistički način. Zločin se spominje u nekoliko sudskih predmeta koji su pred Haškim tribunalom vođeni protiv odgovornih funkcionera Republike Srpske, ali niko od neposrednih izvršilaca do danas nije kažnjen.
