Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH, jučer je preuzeo predsjedavanje Skupštinom Međureligijskog vijeća BiH od Husejina Smajića, zamjenika poglavara Islamske zajednice u BiH.

Finci kaže da je prije 22 godine bio na toj poziciji.

 Urnek za svijet

- Vijeće smo formirali 1997. Tada sam izabran za prvog predsjednika. To je bilo vrijeme odmah nakon rata i bilo gotovo i nemoguće upotrijebiti riječ „pomirenje“. Rane su bile friške, krv se nije bila osušila. Sigurno je da je sada stanje mnogo bolje, dosta toga smo uradili. S duge strane, opšta situacija u svijetu s desničarima, s ljudima koji ne razumiju da drugi i drugačiji mogu da budu isti i da treba da dijelimo isti prostor, teža je. Zato sam stava da je međureligijska saradnja u BiH nešto što može biti urnek cijelom svijetu. Nije čudo da naše Međureligijsko vijeće uživa veliku pažnju i poštovanje u cijelom svijetu zbog zajedničkog rada na rješavanju mnogih problema.

 Miješaju li se vjerski poglavari, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić i mitropolit dabrobosanski Hrizostom u politiku i koliko?

- U BiH, kao i mnogim drugim zemljama, vjera je odvojena od države. Drugim riječima, religija je za vjerske zajednice, a politika je za državu. Pokušavamo da se ne miješamo u politiku. Nažalost, politika se više nego što treba miješa u rad vjerskih zajednica uglavnom kada je vrijeme izbora. Ali, to je nešto s čime živimo.

Kada je riječ o miješanju vjerskih lidera u politiku, tu se najbolje može preslikati ona izreka „Neka visi Pedro!“ Važno je naći dežurnog krivca. To sigurno nisu vjerski lideri. Nigdje ne možete pronaći neku njihovu izjavu u kojoj se govori da oni koji nisu s nama, trebaju da se sklone. Vjerski lideri da preuzmu vodstvo u državi, sigurno bi bila bolja. Oni se drže za svetu knjigu i nemoguće je na nekoga od njih uprijeti prstom i reći: Eto ga, on meni to propovijeda, a krade. To i opravdava postojanje vjere, vjerskih zajednica, crkava, džamija. To je nešto što je trajno.

Jedni s drugima

 Kako onda gledate na zajednički rad vjerskih zajednica u BiH?

- Mislim da je ostavio veliki trag. Ne treba zaboraviti da u ovom strašnom ratu u Sarajevu nije srušena nijedna crkva bez obzira na to što smo bili u opsadi i što je mogao neko da očekuje osvetu. Ništa od toga nije se desilo, što je rijetkost u historiji ratovanja na ovakav način.

 Kažete da vjera nije ta koja dijeli BiH, nego politika?

- Sigurno je tako. Čini mi se da je rađanje nade u bolje sutra to što nas može da pokrene s mjesta. Bolje sutra nije odlazak u Njemačku, nego vratiti se životu kakav je bio ovdje, ne životu jednih pored drugih, nego životu jednih s drugima. Vjera nije ta koja bilo kome na tom putu smeta i koja kvari naše odnose, jer se svi kunemo u jednog Boga, samo na različite načine.

Svi moraju biti ravnopravni

 Presuda „Sejdić-Finci“ i dalje je mrtvo slovo na papiru. Kako se osjećate?

- Onog momenta kada naši političari stvarno budu željeli da uđemo u Evropsku uniju, morat će implementirati tu presudu. Bez toga ne možemo biti ni zemlja kandidat. Građani naše zemlje moraju biti ravnopravni, pa i Sejdić i Finci moraju biti ravnopravni sa svima ostalima.

 Ideja komšiluka

- Međureligijsko vijeće BiH radit će na ideji komšiluka, koji je u našoj zemlji uvijek bio pojam zajedničkog življenja na maloj teritoriji. Sjetimo se poplava, kada su upravo komšije, ne obazirući se na to ko je koje vjere i nacionalnosti, jedni drugima pomagali. Tada se pokazalo da BiH samo zajedno može izaći iz najvećih problema.

Rješenje nije u tome da svi Bosanci i Hercegovci počnu raditi u Njemačkoj, Švicarskoj ili nekim drugim zemljama.