Ta vizija ostaje najdestruktivnija politika modernog Balkana - mijenjanje granica multietničkih država po etničkim linijama. Počinje s crtačima koji zamišljaju kohezivne zajednice, a završava izvučenim oružjem, tenkovima koji pucaju i kućama koje gore. Vođe pokušavaju etnički pomiješanu zajednicu razmrsiti bezbolno. Suze, krv i očak slijede.

Uvod je to u najnoviji izvještaj Inicijative za evropsku stabilnost (ESI), koji precizno raščlanjuje sve opasnosti koje donosi ideja o kojoj se sve više (ne)zvanično priča - razmjeni teritorija i promjeni granica između Srbije i Kosova.

Ko je za, a ko protiv

Naziv izvještaja, odnosno analize, jeste "Hipnotizer - Aleksandar Vučić, John Bolton i povratak prošlosti".

Autori, također, navode imena i prezimena zvaničnika koji bi da mijenjaju granice, ali i onih koji se takvoj ideji žestoko suprotstavljaju.

Kao "pomjerači" granica tako se navode ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, savjetnik Donalda Trampa (Trump) za sigurnost Džon Bolton (John), predsjednik Kosova Hašim Tači, predsjednik Albanije Edi Rama, kao i Milorad Dodik.

Ideju bilo kakve promjene odbacuju Zoran Zaev, premijer Makedonije, Angela Merkel, kancelarka Njemačke, kao i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

Izvještaj ESI-ja vraća se u ne tako davnu prošlost Balkana kada su slične ideje o promjeni granica dovele do krvoprolića.

Svoju analizu prošlosti započinju karijerom Vojislava Šešelja, vođe srbijanskih radikala. U tom dijelu se navodi kako je Šešelj bio zagovornik "Velike Srbije" te da je u toku rata 90-ih godina taj svoj san pokušao ostvariti tako što je njegova jedinica počinila brojne ratne zločine.

U tom dijelu se spominje i Aleksandar Vučić, koji je tada, kao mladić, postao generalni sekretar Šešeljeve stranke, a 1998. godine i ministar informiranja. Nakon rata, Vučić je bio poslanik u Skupštini Srbije. U dva mandata.

Poslije pada Miloševićevog režima, navodi se, radikali su jačali, ali nikada toliko da mogu biti vlast. U međuvremenu, sve države u okruženju Srbije su napredovale - osim same Srbije.

Taj ključni trenutak prepoznao je Vučić, koji zajedno s Tomislavom Nikolićem mijenja strategiju - osnivaju stranku - SNS.

Vrlo brzo njihova stranka postaje najjača u Srbiji te se Vučić, 12 godina nakon pada Miloševića, vraća u Vladu kao ministar odbrane. Već idući mandat Vučić postaje premijer, a odmah nakon toga i predsjednik.

ESI u izvještaju ističe kako ništa nije uspjelo zaustaviti Vučićev napredak - ni rat u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu, pad Miloševića, hapšenje Šešelja...

Zašto ne zvone zvona za uzbunu

Također se povlači paralela da se skoro ništa nije promijenilo u političkoj postavci Srbije od Miloševića do danas: Vučić i Dačić su vlast, Šešelj opozicija.

ESI u svom izvještaju ističe, kako je zanimljivo, da je Vučić, uprkos svim činjenicama, uspio da se postavi kao progresivni, nekonvencionalni vođa otvorenog uma.

Zašto alarm ne zvoni (ponovo), pitaju se autori izvještaja. Odgovor je u tome da je ideja o promjeni granica iz Srbije izlazila godinama kao argument.

Podsjećaju, također, na brojne Vučićeve izjave, koje su u evropskim krugovima doživljavane kao melem, u kojima govori o miru, prosperitetu, suživotu i budućnosti.

Nakon toga, vrlo brzo, nakon sastanka s Hašimom Tačijem, iznio je ideju o promjeni granica, što je opet u evropskim krugovima, ohrabrenim ranijim izjavama Vučića, izazvalo nadu da bi pitanje Kosova konačno moglo biti riješeno.

Zbog toga izostaju reakcije i na kasnije izjave u kojima se već vide naznake da bi se takva politika mogla prenijeti na druge države na Balkanu.

Tako se u analizi ističu izjave Dačića u kojima govori da, "kada pričamo o Albaniji, moramo pričati o Kosovu, ali i nadam se da je to svima jasno, kada pričamo o Srbiji, pričamo i o Republici Srpskoj".

Tako se problem Kosova prenio na BiH. ESI ističe da je Dodik kasnije u nekoliko navrata spominjao da se politika etničke demokratije može primjenjivati u BiH, da RS nema više šta tražiti u Bosni i Hercegovini, da je logično da RS bude dio Srbije.

Potom se ESI osvrće na politiku EU i SAD koja je bila jaka odmah nakon rata i koja je od Balkana napravila prosperitetnije mjesto u kojem se vidio napredak. Nakon toga, negdje je stalo, a prije dvije godine počeo se nazirati obrat u politikama.

Tako se spominje savjetnik predsjednika SAD Džon Bolton. Podsjećaju da Bolton ima stav o Kosovu koji je posložio još prije više od deset godina - nezavisnost Kosova je problem.

U čemu je Aleksandrov majstorluk

Njegovi stavovi počeli su da djeluju. Tako se podsjećaju da je Dačić bio na sastanku s Boltonom, nakon kojeg je istakao da je stav SAD da se kompromis mora naći.

Ubrzo je stigao i zvanični stav SAD da je cilj da se dvije države dogovore i da će to oni podržati.

U pretposljednjem odjeljku analize navode kako se u cijelom haosu došlo do tolikog razmimoilaženja da je upravo u tome opasnost, ali i moć politike Aleksandra Vučića.

- SAD i Kosovo u svađi, EU je podijeljena, Njemačka i SAD ne vjeruju jedni drugima na Balkanu. Kosovski parlament ide protiv predsjednika Kosova, premijer Albanije svađa se s premijerom Kosova. U međuvremenu, većina Srba podržava svog predsjednika koji jača svoju vojsku, a njegovi mediji jačaju nacionalizam - navodi se u analizi.

Upravo u tome da pokrene razgovore s Kosovom i da ih vodi na taj način leži majstorluk Vučića da pridobije Zapad za prijatelje i da zažmire na njegove planove i ideje.

Kao lijek, navodi se da EU mora učiniti da sve zemlje budu članice EU prije 2025. godine, da se osigurana paralelni napredak i da sve zemlje budu u Shengenu do 2030...

Pozivaju se lideri Njemačke i Francuske da 29. aprila pošalju snažnu poruku da nema promjena granica i da sve države gledaju naprijed.