Bivši učitelj Neđo Topić nakon okončanja prosvjetne karijere, prije 11 godina, odlučio se za uzgoj koza u pitomom srbačkom selu Povelič. U tome je našao dodatni izvor zarade, s obzirom na to da njegova i suprugina penzija nisu ni blizu dovoljne da Topići pokriju životne troškove.
Sin se otisnuo u Herceg-Novi, a s njima je ostala kćerka Neda, koju je trebalo školovati, najprije u gimnaziji, a potom i na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci, gdje je stigla do treće godine. Uzmu li se u obzir i troškovi liječenja, jer je Neđo narušenog zdravlja, kaže da se opredijelio za kozarstvo.
Na placu u Poveliču sagradio je šupe od drveta i prije devet godina kupio samo jednu kozu rase francuska alpinka. Sada ima 33 grla s jarićima. Nabavio je aparat za mužu i krenuo u prodaju proizvoda.
- Imam deset stalnih mušterija za mlijeko i sir, više njih za surutku, a jareće meso dobro se prodaje. Nešto od toga koristimo za vlastitu ishranu, a u prosjeku zaradimo toliko da možemo pokriti troškove studija za našu Nedu, pa smo tako svi zadovoljni - kaže Neđo.
Za ispašu koristi teren na lijevoj obali Poveliča, gdje koze imaju svježu hranu i čistu vodu. Kaže da se vrijeme koje s njima provodi sjedeći satima u hladu, ničim ne može platiti. Ponekad pročita i poneku knjigu, prebire po uspomenama u proteklih šest i po decenija i zaboravlja da ima ugrađen stent, da mu je operiran bubreg i na druge tegobe. Kaže kako osjeća da ga je boravak u čistoj prirodi preporodio.