Daleko smo od prevazilaženja uzroka koji su doveli do ratova 90-tih. To najbolje pokazuje odnos Srbije prema onima koji su bili optuženici Haškog tribunala. Oni su rehabilitirani, oni se predstavljaju kao pobjednici, predaju na vojnim akademijama, na čelu su vojnih parada i stranaka, oni pišu memoare, te tako drže živom politiku koja je dovela do zločina, za koju se vjerovalo da je poražena. To je zatvaranje đavoljeg kruga.
Kazala je to danas u sarajevskom Kamernom teatru 55 srbijanska historičarka Latinka Perović na promociji knjige "Smrt u Hagu - Nezavršeno suđenje Slobodanu Miloševiću" autorice Nevenke Nene Tromp.
Historičarka Perović kazala je kako je knjiga Nene Tromp izuzetno važno djelo, u kojem se prepoznaje trud autorice da rekonstruira historijski okvir, okolnosti, događaje koji su proizveli Miloševića „kao lidera svih Srba“ i omogućili mu izuzetnu podršku.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije Sonja Biserko istaknula je kako se Srbija i prije samog otvaranja Haškog tribunala „dobro pripremila“.
Mašinerija protiv Tribunala
- Bila je tu jedna cijela mašinerija usmjerena na podrivanje Tribunala, vršen je pritisak na svjedoke, preko advokata je kontroliran proces – kazala je Biserko.
Ona se prisjeća kako je Tromp, zajedno s tužiocem Džerfijem Najsom (Geoffrey Nice) dolazila u Beograd, vodila razgovore, pokušavali su zajednički shvatiti kontekst u kojem je nastao Miloševićev projekt.
Biserko ističe da nakon svega Tribunal nije mogao potaći pomirenje. To je, kaže, bilo preambiciozno, no, najveća je vrijednost Tribunala materijal i arhiv koji ostavlja, a osnova je za sve istraživače koji će se baviti odgovornošću Srbije za ratove i zločine u regionu.
Odvjetnica Vasvija Vidović bila je prvi bh. oficir za vezu s Haškim tribunalom i kaže da je Nevenka Trom zaslužna što su neki važni dokumenti, koji svjedoče o dešavanjima, ugledali svjetlo dana.
Ona se prisjetila kako je Bosna i Hercegovina, tada još kao republika, još od početka rada Tribunala (maj 1993.) bila opredijeljena za saradnju.
- Mi smo već u julu 1994. godine uručili Tribunalu arhive JNA iz kasarni, a u septembru iste godine zakonito presretnute razgovore iz 1991. i 1992. godine najvažnijih aktera rata – kazala je Vidović.
Ona je izrazila žaljenje što se, kad je BiH u pitanju, ured tužioca zaustavio samo na bh. akterima rata, ali ne i na stvarnom naredbodavcu, odnosno samom učešću Srbije.
- Tribunal se nije bavio umiješanošću srbijanskog rukovodstva – kazala je Vidović.
Sama autorica Tromp prije promocije priznala je da ima veliku tremu i odgovornost govoriti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, koja je na izvjestan način, također jedna od „uloga“ u njenoj knjizi.
Poricanje zločina
Ona se sjetila kako joj je negdje tokom suđenja Slobodanu Miloševiću Džefri Najs rekao da misli da to suđenje nikada neće završiti. Kaže, bila je pomalo ljuta zbog tih riječi. No, Najs joj je tada rekao da je najbolje onda napraviti veliku građu, koja će dokazati veliku odgovornost Srbije i Miloševića.
Tromp ističe kako se i danas uporno i gotovo stalno pokušavaju poricati zločini, navela je primjer osnivanja Komisije za Srebrenicu u RS.
- Oni žele sve vratiti u preddejtonsko vrijeme i istraživati, a već znaju rezultate. Kod poricatelja nema iznenađenja – kazala je Tromp.
Nevenka Tromp predaje na Univerzitetu u Amsterdamu od 1992. godine. Od 2000. do 2012. radila je na Međunarodnom krivičnom sud za bivšu Jugoslaviju, u timu Tužilaštva na istraživanju političkog i vojnog rukovodstva. Tromp je radila na historijskim i političkim temama na slučaju Slobodana Miloševića, od 2000. sve do njegove smrti u marta 2006. godine.
Poslije njegove smrti i činjenice da je njegovo suđenje završilo bez presude, autorica knjige je odlučila upotrijebiti opsežni arhiv koji je to nezavršeno suđenje ostavilo za sobom i na osnovu dokaza, izjava svjedoka, audio i videozapisa rekonstruirati povijesnu naraciju koja se bavi ulogom Slobodana Miloševića i Srbije u raspadu Jugoslavije i ratovima koju su slijedili.