Sabaheta Džanović iz Pokrivenika kod Rogatice živjela je na više izbjegličkih adresa, a u Dom za stare i iznemogle osobe u Goraždu došla je iz nekadašnjeg kolektivnog centra Crvenog križa, gdje je provela punih 15 godina. Uprkos svim nedaćama od kojih je život nije štedio, njena pjesma često odjekne hodnicima Doma.
- Imam običaj zapjevati. Hodam kroz hodnik i nešto mi dođe. Sevdalinke volim – uz osmijeh nam priča Sabaheta.
Brajevo pismo
Iako slijepa od rođenja, zahvaljujući obuci koju je kao dijete prošla u Domu slijepih u Derventi, vrijeme skraćuje čitajući.
- Ja imam osjećaj pod prstima, koje slovo i koji red iza kojeg dolazi. Majka me nekad dala u Dom za slijepe u Derventi, gdje sam se opismenila Brajevim pismom. Čitam Kur'an, koji volim otkako sam dijete bila. Imam još dvije knjige Nure Bazdulj-Hubijar koje sam pročitala – kaže Džanović.
O Ibrahimu Omeragiću nekad smo pisali kao prvom poslijeratnom imamu u Rudom. Poslije 43 godine aktivne službe, u MIZ Rudo angažiran je i nakon odlaska u penziju. Rođen je u mjestu Strgačina, dužnost imama obavljao je i u Čajniču, Gornjem Vakufu i Bugojnu, a u Goraždu je radio i kao nastavnik vjeronauke.
- Danas sam sretan, jer sjećam se da je u Goraždu nekad bila samo jedna džamija, a i ona je često bila poluprazna. Prije nekoliko godina sagrađena Kajserija, sada je puna, iako je mnogo veća od one jedne prijeratne. To je dokaz da smo radili kvalitetno. Naša je omladina daleko bolja od starih – kaže Omeragić.
U Domu je nakon povrede kičme i liječenja. Svojom voljom, jer nikome ne želi stvarati obaveze.
– Želio sam doći ovamo, jer ne želim nikog opterećivati. Svaki dan me zovu prijatelji, pa i njima kažem: Ovo je više bolnica nego što je dom, jer u bolnici puno zdravih ljudi ima koji nešto čekaju, traže, a ovdje su sve đuturumi – dodaje Omeragić.
Pedeset različitih životnih priča sudbina je spojila u jednu zajedničku, u ustanovi u kojoj se zajedno obilježavaju državni i vjerski praznici te skromno proslavljaju rođendani njenih stanara. Nakon faza u kojima je bio na rubu stečaja, Dom je danas u situaciji da se s razlogom može nadati boljim danima. U okviru projekta CEB 2 planirana je rekonstrukcija postojećeg i gradnja novog krila ustanove, u šta će biti uloženo više od 1,7 miliona KM.
Nabavka opreme
- Mislim da ćemo imati ustanovu koja će kvalitetom usluga biti blizu onoga što možemo vidjeti na Zapadu. Proširenjem djelatnosti u određenim srodnim segmentima mislim da ćemo imati samoodrživu ustanovu – kaže direktor Safet Bajrović.
Planirana je sanacija centralnog objekta i gradnja novog krila, uz nabavku opreme čija je vrijednost 300.000 KM. Ukupni kapacitet ustanove bit će 80 mjesta.
Rastanak s biciklom
Rašid Lapo u gradu je bio poznat kao neumorni biciklista. Tužan je što bicikl mora prodati, jer u poznim godinama takve vožnje su opasne, pa kroz smijeh priča kako je i „milicija“ morala intervenirati da ga odvrati od takvih avantura.
- Prvog marta bilo je 60 punih godina kako vozim bicikl. Čim sam iz vojske došao 1959., spodbio ga i sve do 1. marta ove godine. Đe ćeš pješice ići!? E, tada sam pao nasred puta, i ja i bicikl. Milicija na vrata, deder ti to ostavi. I ništa više da vozim. Pisao sam da mi daju kakve nagrade, ali jeste đavola, ništa, valjda to više iz mode izašlo – kaže Lapo.
