U prvoj junskoj sedmici dočekali su nas novi problemi s migrantima. Izgorio je prihvatni centar „Miral“ u Velikoj Kladuši, povrijeđeno je nekoliko migranata. Iskakali su kroz prozore spašavajući živu glavu.

U danima poslije uslijedili su obračuni na ulicama. Tuče zbog droge, netrpeljivost, napetost... Policija nemoćna, građani Unsko-sanskog kantona u očaju. Preveliko breme za lokalne vlasti. Njihovo i nije da rješavaju problem s kojim se ne mogu nositi ni puno „normalnije“ države od naše. 

Sistemski rješavati problem

Da se razumijemo, migrante BiH ne zanima, kod nas se zadržavaju kratko. Đođemo im kao „protočni bojler“, jer sve što žele jeste ulazak u Evropsku uniju. I u anketama koje su rađene među migrantima BiH je ocijenjena kao zemlja u kojoj imaju najbolji tretman. Ovdje ih niko ne tuče, ne protjeruje...

Gdje je onda žarište problema? Ko su krivci? Ko je zakazao? Šta je sa silnim novcem od međunarodne zajednice koji se slijeva u BiH?

Kao država, dobar dio nadležnosti BiH je na bazi outsourceinga prepustila IOM-u, međunarodnoj organizaciji koja bi, kao, trebala imati iskustva u ovakvoj vrsti problema. Zoran Galić, direktor Granične policije BiH, mjesecima ukazuje na problem nedostatka graničnih policajaca. Čak 300 ih je manje i mimo izazova kakva je migrantska kriza. Da bi se obučili, država treba izdvojiti novac. Jesmo li to do sada mogli? Trebali jesmo.

Iz USK prozivaju ministra sigurnosti Dragana Mektića, kojem je, očito, važniji Twitter, na kojem troši sate primitivno se obračunavajući s neistomišljenicima, nego gorući problem u državi. Ali lakše se baviti tuđim nego svojim poslom. Kako mi reče jedan dobro upućeni poznanik, u Ministarstvu sigurnosti samo je jedan stručni savjetnik zadužen za probleme s migrantima. Da je najsposobniji na svijetu, jedan kao nijedan.

U međuvremenu, u BiH je ušlo 24.000, a izašlo 20.000 migranata. Iz USK prelaze u Sloveniju, pa iznad Trsta idu u zemlje koje su im cilj. Granice EU očito nisu tako neporozne kako nas uvjeravaju. Da li postoji neki „dil“ za koji ne znamo i ako postoji, zašto bismo bili kolateralna šteta?

- Sasvim je jasno da nadležne državne institucije moraju prezentirati neka sistemska rješenja, jer se lokalne zajednice ne mogu nositi s ovim globalnim problemom. Možda treba slijediti primjer Srbije, koja je raspoređivanjem migrantskih centara po cijeloj zemlji prilično efikasno uredila ovu problematiku - naglasio je Vigemark.

Hoćemo li, onda, krenuti, gospodo?

Istovremeno, u dalekom Sankt Peterburgu, predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji, usput, migrante spomene samo u kontekstu da ne mogu u RS, boravi u posjeti Rusiji. Na Ekonomskom forumu, na kojem je učestvovalo više od 1.500 ruskih i međunarodnih kompanija iz oblasti finansija, informacionih tehnologija, poljoprivrede i rudarstva, s Dodikom je bila i predsjednica RS Željka Cvijanović.

Nije ovo Dodiku prvi put. Nedavno je posjetio austrijskog vicekancelara Hajnca Kristijana Štrahea, (Heinz Christian Strache) koji je neslavno završio. Ne želeći da afirmira Bosnu i Hercegovinu, što nam svako malo gurne pod nos, Milorad Dodik u cipelama predsjednika RS, sa titulom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, hoda po bijelom svijetu. Mi ga gledamo i odmahujemo glavom. Je li to sve što možemo učiniti.

Drugi put: Hoćemo li, onda, krenuti, gospodo?  

Čuvajte se populizma

Nelegalno finansiranje predizborne kampanje, svađe oko mandata, supruga predsjednika stranke djeluje iz sjene, vedri i oblači, međustranački sukob, pljuvanje po medijima, suspenzije unutar stranke, istupanje iz stranke...

Ne, nije u pitanju NN stranka bosanskohercegovačke političke scene. U pitanju je hrvatski Živi zid koji je pred totalnim raspadom.

Stranka koja je do tog trenutka bila druga najjača u Lijepoj našoj. Kako su došli na to mjesto, tako će, vjerovatno, i nestati. Populizam ih je digao, a on će im, izgleda, i dohakati.

Takvih i kod nas ima na izvoz, samo je vremenska razlika između ovog dići i spustiti malo veća.