Peteročlana porodica Žikice Lazića (35) iz semberskog sela Trnjaci živi od proizvodnje povrća. U plastenicima, na površini od 3,5 dunuma, Lazići uzgajaju špinat, krastavac i paradajz. Što se tiče ranog krastavca, Žikica očekuje da će u ovoj sezoni proizvesti između 40 i 50 tona kvalitetnog krastavca koji plasira na bijeljinske i beogradske pijace.
Poznate sorte
- Berba ranog krastavca je pri kraju. Brat ćemo ga još deset do petnaest dana i onda ćemo otpočeti pripreme za sadnju poznijih sorti. U plastenicima imamo paradajz koji će uskoro na pijacu. Radimo mnogo, ali imamo i koristi od svog rada. Tokom godine zaradimo i do 60.000 KM, ali treba imati na umu i enormne proizvodne troškove, od sadnog materijala, ogrjevnog drveta kojim zagrijavamo plastenike, dnevnica za sezonske radnike, zaštitnih sredstava, transportnih troškova – kazao je Lazić.
Proljetos je, kaže, potrošio oko 120 metara drva za zagrijavanje plastenika. Kada se sve to ukalkulira, kaže, ostane nešto i za život.
- Svake godine radimo nešto i na porodičnoj kući, pripremamo novac za fasadu, za centralno grijanje, za namještaj. Treba djecu školovati, treba živjeti. Nije nam lako, jer supruga Petra svakodnevno ide na pijacu, priprema hranu za djecu i za sezonske radnike. Mi se ne žalimo, jer nas zdravlje dobro služi, mladi smo i možemo izdržati ovakav tempo života i rada - kaže Žikica.
Dodaje da je sadnju krastavca počeo prvog februara te da se danonoćno brinuo o temperaturi u plasteniku.
Kvalitetni proizvodi
- Mjesec sam proveo u rasadniku od jutra do povečerja. Zagrijavao sam plastenike i čuvao biljke kao i rođenu djecu. Sve to ima svoju visoku cijenu, ali mi smo navikli na takav život. Drago nam je što kupci prepoznaju naše proizvode kao kvalitetne i što nam se uvijek vraćaju – dodaje Lazić.
Djeca trebaju ići na dobre zanate
Bez obzira na sve, Žikica ističe da će djecu usmjeravati na školu i dobre zanate, jer ne vidi perspektivu u proizvodnji povrća.
Lazići su u pripremu i montiranje plastenika svojevremeno investirali oko 35.000 KM, tako da je i to stavka koja ih obavezuje da još istrajavaju u proizvodnji povrća.