Šetnjom od džamije Kara Mustafa–paše Sokolovića i spuštanjem ruža u Lim, u Rudom je obilježen Dan sjećanja na žrtve zločina u ovom gradu.
Iz njega je 1992. godine protjerana većina od 3.150 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, 101 civil je ubijen, oko 250 zatočenika prošlo je kroz četiri ruđanska logora, a srušeno je sedam džamija, među kojima i munara džamije u Starom Rudom, koju ni velika poplava koja je jednom uništila ovaj grad nije mogla odnijeti.
Mirsada Ćosović posjetila je mezarje u Starom Rudom u kojem je ukopan i njen otac Salko. Odveden je iz svoje kuće i ubijen, da bi njegovi posmrtni ostaci bili pronađeni 2011. godine u masovnoj grobnici Setihovo. – Verzija različitih je bilo, a jedna od njih kaže da je hidroelektrana u Priboju stala s radom, da se voda povukla kako bi iskopali jamu u koju su bacili 17 ljudi. Poslije je Lim tekao sve dok neko nije bio samilostan ili je iz nekih drugih razloga rekao da je to tu – kaže Ćosović.
Dodaje da su među sretnicima koji su barem pronašli tijela, dok većina još uvijek traga za svojim najmilijim. Njena majka u Rudo se vratila 2003., 2013. je preminula i danas su njihovi mezari jedan do drugog u Starom Rudom.
U ime porodica žrtava Mirsada je buket cvijeća položila ispred ploča na koje su uklesana imena ubijenih, u Memorijalnom centru Staro Rudo. – Nismo im mogli pomoći kada su ubijeni, ali možemo učiniti da se nikad ne zaborave. Od poštenih Srba, naših komšija, očekujemo da se poklone žrtvama i da nam pomognu u pronalasku naših najmilijih – kazao je predsjednik Udruženja porodica ubijenih i nestalih Općine Rudo, Zijad Muratović.
Sa članovima porodica žrtava ponovo je bio i načelnik Općine, Rato Rajak.
S njima je prošetao Limskim mostom, poljubio je cvijet kojeg je u znak sjećanja na svoje prijatelje i sugrađane spustio u ovu rijeku. Prisutnima u Memorijalnom centru on je potom iskazao zahvalnost što su mu omogućili da bude s njima, da oda počast nevinima, te iskaže žalost i gorčinu zbog neljudskog poriva da se učini zlo.
– Bio bih ponosan na Rudo i Ruđane da su uspjeli u vremenu nesretnog rata i teških iskušenja sačuvati punu ljudskost prema svojim sugrađanima i komšijama, mir pred Bogom, vlastitu čast, obraz i savjest. Bio bih neizmjerno sretan da smo se bez zlog tereta prošlosti danas ovdje okupili nekim lijepim povodom, uz radost i veselje – kazao je Rajak.
Dodajući kako je Memorijalni centar postao mjesto okupljanja onih koji poštuju žrtve, saosjećaju sa porodicama i sjećaju se zla nad nevinim ljudima, on je istakao kako treba zanemariti sve govore zvaničnika.
– Danas svu snagu srca i duše, sjećanja i molitve treba uputiti onima koji su stradali samo zato što su se drugačije zvali ili na drugi način istom Bogu molili – istakao je Rajak.