Hitler je, dok je bio na vrhuncu moći, zamišljao da će napraviti vlastiti grad, glavni grad svijeta. U njegovoj ga je viziji podržavao pobočnik Alber Speer. Započeli su projekt 1937. godine. Napravljena je neviđeno velika maketa, a čitavi dijelovi Berlina su uklonjeni, sve u isto vrijeme dok se planira holokaust.
Hitler je viziju svoje nacističke distopije htio nazvati "Welthauptstadt Germania" (Metropola svijeta Germania) i trebala je, u teoriji, biti gotova do 1950. godine. Speer je Hitlera već impresionirao svojim radom u Nirnbergu, gdje je namjerno reinterpretirao klasičnu arhitekturu u masivne i vrlo nacističke građevine osmišljene da uplaše i pojačaju dojam moći.
Hitlerova i Speerova ideja bila je uzeti sve monumentalne zgrade, bulevare ili skulpture koje Evropa ima te napraviti kopiju, samo nekoliko puta veću. Većina tih ljepota bila bi niz jednog sedam kilometara dugačkog bulevara koji bi najbolje ilustrirao veličinu i moć nacističke Njemačke. Trebao je biti centar nacističkog kulta. Na jugu bi se nalazila trijumfalna vrata, kao pariska Trijumfalna kapija, samo šest puta veća.
Na sjeveru bulevar bi se otvorio prema ledini za održavanje parada koja se pak pruža prema golemim "Hitlerovim dvorima". Njegove su "dvore" inspirirale elegantne građevine rimskog Panteona i Bazilike sv. Petra, no Hitleru je od elegancije bila važnija veličina. Neki kažu da je ozbiljno kompenzirao.
Odaje su trebale imati 99 hiljada kvadratnih metara i biti nadsvođene s 200.000 tona materijala. Bio bi to centar nacističkog kulta i središte, srce velegrada, te najveća zatvorena zgrada na svijetu koja bi mogla primiti 180.000 ljudi.
No, izgrađena je tek nekolicina zgrada, a Hitlerov ured je uništen u bombardiranju Berlina 1945. godine. Desetak kilometara od centra napravljen je stadion za berlinsku Olimpijadu koja se održavala 1936. godine. Bila je najveća u Evropi, slična rimskom Koloseumu, samo 200 metara duža. Nakon uspjeha Igara, Hitler je zaključio da mu treba masivnija arena, no ona je sagrađena samo do pola.
Ostatak bi velegrada Germanije bio premrežen cestama, željeznicom, tunelima i prostorima za stanovanje. Sam okoliš ne bi činio dobro svojim stanovnicima koji bi se po gradu morali kretati kompliciranim tunelima ispod zemlje da ne naruše ljepotu i sklad vanjštine. Arhitektura iskorištena da doslovno i metaforički ubije ljude u pojam.
Veselili se bombardiranju Berlina, pa da krenu sve graditi iznova. Sa zemljom su sravnjeni čitavi berlinski kvartovi, oduzeto je više od 60.000 stanova i više od 100.000 Nijemaca je ostalo bez krova nad glavom. Od Jevreja je preoteto 25.000 stanova. Izbačeni su, poslani u gete, pa u logore smrti, a Nijemci bez domova su nagurani u njihove domove.
Jedno su vrijeme Jevreji bili radnici. Upravo je to i početak holokausta. Većina logora smrti sagrađena je kraj kamenoloma ili ciglana. Speer je i potpisao ugovor sa SS-om kako sve cigle idu na gradilište Germanije. Desetine hiljada umrle su od neprekidnog rada na hladnoći. Radnu snagu od 130.000 ljudi nisu sačinjavali samo Jevreji nego i ratni zarobljenici, a uskoro i Romi, homoseksualci, prosjaci.
Gradnja je stala kako je rat napredovao. Speer je bio toliko uvjeren u nacističku pobjedu da se veselio bombardiranju Berlina da se sve sravni sa zemljom i krene u pravu izgradnju.
Na kraju je zapravo imao sreće. Dok je Hitler počinio samoubistvo te nije išao na sud, Speer je u Nirnbergu tvrdio kako nije imao pojma o holokaustu te nije smaknut. Sljedećih 20 godina proveo je u zatvoru Spandau.
