Prođe i Povorka. Mirno, dostojanstveno, s puno optimizma, osmijeha i dobrog raspoloženja od Vječne vatre do Trga Bosne i Hercegovine. Lijepo lice Sarajeva dominiralo je punim sjajem. Rijetko se na jednom mjestu u proteklim decenijama moglo sresti toliko poznatog svijeta, prijatelja, poznanika, jednostavno, dobronamjernih sugrađanki i sugrađana. Tolerancija uvijek pobjeđuje mržnju, svjetlo rastjeruje mrak. Idemo dalje...
Sa prozora i balkona okolnih zgrada nedjeljnu kolonu pozdravljali su neki čestiti ljudi. Osmjehivala se djeca, aplaudirali odrasli. Nijedan namrgođeni pogled, nijedna naopako izgovorena riječ. Radost, sreća, ljubav. Sarajevo za ponos!
Kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova u saradnji je sa drugim policijskim agencijama položilo nesumnjivo zahtjevan i važan ispit. Profesionalno i adekvatno, a naročito ohrabrujuće za svakog čestitog insana u glavnom bh. gradu, osigurali su, stručnim žargonom kazano, događaj visokog rizika. Sve je ispalo taman kako treba. K'o u onoj kultnoj pankeruštini riječkog benda „Paraf“ gdje „nijedne nema bolje od naše policije“...
Valjalo je, uostalom, zaštititi nekoliko hiljada miroljubivih ljudi od zadriglog polusvijeta koji je mjesecima vulgarno prijetio najavljujući konačne (srednjovjekovne) obračune. Ipak, huligani su se džaba raspištoljili, uzalud prizivali belaj, ispisivali primitivne parole, širili mržnju i vrijeđali tradicionalno okrutno. Policija ih je zaustavila na pristojnoj udaljenosti od glavne pozornice kozmopolitskog Sarajeva. Upravo onako kako civilizirani postupaju sa zapuštenim personama. Sjedi, ba, kečina mašala!
Naknadni neduhoviti pokušaji neprijatelja prvog bh. prajda da po stranačkoj direktivi združeno omalovažavaju uspješno realizirani festival građanskog otpora neslavno će skončati u kanalizaciji društvenih mreža. Jer, tamo zapravo i pripadaju. Obrni-okreni, bilo nas je neuporedivo više. I sa kišom i bez kiše.
