Umjesto proširenja, Evropska unija se treba fokusirati na ujedinjenje. Zapadni Balkan okružen je državama EU. Nova Evropska komisija treba završiti proces inkorporiranja ovog svog teritorija - stoji u analizi koju je uradilo četvoro stručnjaka i objavilo na dan kada se otkrivaju imena i pozicije novih komesara.
Srđan Cvijić, Iskra Kirova, Marije Jelenka Kiršner (Marie Jelenka Kirchner) i Zoran Nečev (Nechev) autori su dokumenta urađenog za Evropski politički institut Otvoreno društvo.
Na početku obimnog dokumenta oni analiziraju okolnosti dolaska Komisije koju je predvodio Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), te promjene koje su se desile tokom pet godina mandata njegovog tima. Ističe se da su i jednostrane akcije nekih od članica Unije u regionu zapadnog Balkana, ali i neprincipijelnost same EU, doprinijeli porastu nepovjerenja stanovništva prema Briselu.
Posebno se apsolvira uloga Mađarske u turbulentnim dešavanjima u Makedoniji prije nekoliko godina. Ta je država, na kraju, pružila azil bivšem premijeru Nikoli Gruevskog, koji je u Skoplju optužen i za korupciju.
Ističe se i da je kolebanje unutar institucija EU, te borbe za prevlast među članicama Unije bitno oslabilo učinkovitost Brisela. Generalni direktorat za proširenje postao je svrha sama sebi, a osobe koje su u Uniji bile zadužene za vanjsku politiku i proširenje najčešće su se nosili s svakovrsnim opstrukcijama. Kao posljedica, reformski trendovi bitno su usporeni, ako ne i zaustavljeni u svim državama zapadnog Balkana.
Komesar Johanes Han (Johannes Hahn) u svom je mandatu najviše komunicirao s državama našeg regiona. Bosna i Hercegovina je, začuđujuće, bila u samom vrhu njegovih aktivnosti. Ovdje je boravio čak osam puta!
Očito, to nije dalo (očekivani/željeni) efekat, što je više nego indikativno.
U vezi BiH, Han je imao čak 30 različitih aktivnosti - od posjeta, preko poziva i inicijativa. Kada je Turska u pitanju, tu je zemlju komesar za proširenje posjetio svega pet puta.
Analitičari, stoga, predlažu da novi komesar u svom mandatu ima samo fokus na zapadni Balkan i uradi sve što može kako bi se ovaj region ujedinio s Evropom.
U daljoj elaboraciji analitičari donose i zanimljiv prikaz raspoloženja stanovništva EU prema daljem proširenju.
Iako vlada uvjerenje da su prosječni Evropljani protiv prijema novih članica, to nije tačno. Ogromna većina njih rado bi u svoje društvo vidjeli Norvešku, Švicarsku i Island.
S druge strane, gotovo da je plebiscitaran stav Evropljana da Turskoj nije mjesto u Uniji, bez obzira što ta država pripada evropskom kontinentu.
Kada je naš region u pitanju, opet začuđujuće, Bosna i Hercegovina nije toliko nepopularna kako bi smo mogli pomisliti.
Dok je Crna Gora visoko pozicionirana s prosjekom od plus 4, te Makedonija s plus 1, BiH je "tek" na minus 1. Poređenja radi, Srbija je na čak minus 9, Kosovo - minus 10, Albanija minus 12.
Turska je na minus 30, a Rusija na ubjedljivih minus 43!
Kada se sve uzme u obzir, Cvijić, Kirova, Kiršner Nečev predlažu da se ukine Generalna direkcija za proširenje i umjesto nje ustanovi Direkcija za Evropu. Ona bi, potom, morala dobiti sve alate kako bi proces reformi na zapadnom Balkanu maksimanlo ubrzala i uspješno ga u što kraćem roku - narednih pet godina - provela.
Jedan od preduslova uspješnog okončanja ovog mandata je u promjena većine koja odlučuje u EU. Umjesto dosadašnjeg modela preovlađujućeg konsnzusa, oni zagovaraju kvalificiranu većinu od 55 posto, s predstavljanjem 65 posto stanovništva Unije.