Eh, sinko, sada mogu rahat umrijeti. Kazala je ovo jučer nana Fata Orlović, bosanska heroina, nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu da će crkva ilegalno sagrađena u njenoj avliji biti uklonjena. Desetine novinarskih ekipa posjetile su jučer Konjević-Polje, gdje živi Fata Orlović.
- Hajde uđi, bole me noge, ne mogu da silazim niz stepenice - dočekuje nas jučer.
Svakoga je dočekala raširenih ruku. Sretna. Oči joj pune suza. Radosnica. Pokazuje slike sinova, kćeri, unučadi.
- Javila mi je ova moja kćerka iz Srebrenika da je gotovo. Nazvala me i rekla mi da se sad pripazim i da je Sud presudio da se to u roku od tri mjeseca skloni. Kako će, šta će, ja sad to ne znam - počinje svoju priču starica čelične volje i bosanskog inata.
Kaže da je na svakoj sedždi molila dragog Boga da usliši njene dove.
- Ima Boga, bolan. Ima! Ja se 20 godina borim, ali ne protiv crkve, nego protiv sile - govori Fata držeći se za glavu: - Šećer mi skače.
Pravoslavna crkva sagrađena je na imovini nane Fate koju je ona sa svojom porodicom, kao i hiljade drugih Bošnjaka, bila primorana napustiti.
Dok razgovaramo s njom, pokazuje slike svoje djece. Kaže, njih je sila i nepravda otjerala po svijetu, a mnoga tuđa djeca završila su u grobu.
- Što će im crkva? Što će i džamija? Bolje je da su napravili neku fabriku. Crkva ovdje ne igra uloge Božijoj sudbini. Ali, da su napravili fabriku i zaposlili deset ljudi, ja riječ ne bih progovorila. Ma, ja sam Mustafi Ceriću rekla: Da si ti napravio džamiju, ja bih je uklonila. Ovo nije crkva! Klati, ubijati, natjerati djecu, tući ženu i onda napraviš crkvu! Ma, kome si je pravio, u ime čega - razborito konstatira bosanska heroina.
Tužbu je podnijelo 14 članova porodice rođenih između 1942. i 1982. godine, a koji sada žive u Konjević-Polju i Srebreniku. Fatin suprug ubijen je u genocidu u Srebrenici.
- Samo ga ovako izdvojiše od mene i gotovo. Ubijen je. E, šta sam za ovih 20 godina svega prodeverala... i njihovih i naših pasjaluka - sjeća se nana posljednjih 20 godina.