Gotovo 2.000 ovisnika godišnje u Federaciji BiH odlazi na liječenje, odnosno odvikavanje od teških droga.
Dio tužne statistike je i 38-godišnji Bugojanac (identitet poznat redakciji, op. a.), koji je pristao za “Dnevni avaz” ispričati svoj put pakla.
Najprije je, kaže, počelo još kad je završio srednju školu, kada je s prijateljima zapalio marihuanu (džoint).
- Svi su pušili travu, hajde, rekoh i ja ću. U međuvremenu sam otišao u vojsku, tamo sam, također, koristio drogu. Kako je vrijeme prolazilo, rasli su i apetiti. Htio sam probati nešto jače. Prvo je bio ekstazi, zatim spid, a onda sam prešao na heroin, koji koristim godinama – kaže on.
Ne krije da do heroina nije lako doći, najprije jer je skup, a on nije imao stalni posao, pa je radio sve i svašta. Krizu bi prevazilazio, ali i završavao u zatvoru.
- Počeo sam varati, krasti, praviti probleme. Zbog krađa sam bio šest godina u zatvoru. Vjerujte, znao sam prodati sve stvari iz stana kako bih kupio drogu, ostali bi samo zidovi. Nisam mogao funkcionirati bez heroina, niti dozvoliti da upadnem u krizu.
Budući da je zbog droge izgubio porodicu, život, zdravlje, ne krije da se kaje što je imao takav životni put.
- Izgubio sam posao, povjerenje među ljudima. Bukvalno sam izgubio sve živo! Sada sam na liječenju u Zenici i nadam se da ću uspjeti. Porodica mi ne vjeruje, iako su uz mene, ali ja ću se potruditi da ovaj put istrajem – zaključuje Bugojanac.
Kaže da je važno mladim ljudima poručiti da u životu ima toliko lijepih i dobrih stvari, da je droga samo trenutno zadovoljstvo, koje donosi brojne probleme i ostavlja trajne posljedice.
Bugojanac ističe da je ovisnost najprije krio od porodice, a kada su to saznali, bili su u šoku.
- Nisu mogli vjerovati. Bili su van sebe. Pomagali su mi da se riješim tog narkomanskog života, ali džaba. Uvijek bih se vraćao drogiranju. Pokušao sam se liječiti, bio sam 2005. godine na detoksu u Sarajevu, onda i u komunama, ali bez rezultata. Drogama sam se uvijek vraćao. Sad je drugačije, odlučan sam da se izliječim - kaže on.