Poznati historičar Ivo Banac, redovni profesor na Univerzitetu Yale, dao je intervju „Dnevnom avazu“ u kojem je analizirao predstojeće izbore u Hrvatskoj, odnose ove zemlje i Bosne i Hercegovine, (ne)jačanje nacionalizma u Hrvatskoj, govorio o beogradskoj laboratoriji laži... 

Ko je ono onomad rekao da Kurdi nisu anđeli

Zahuktava se izborna kampanja u Hrvatskoj. Kako Vi gledate na kandidate koji zasad imaju najveće šanse za pobjedu, prije svega Kolindu Grabar-Kitarović, aktuelnu predsjednicu, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru? Kome dajete prednost, a ko bi bio najbolji za Hrvate?

-Vodeći kandidati koje spominjete, kao i brojni drugi koji će se, vjerovatno, natjecati, po rezultatima i sposobnostima, nisu kvalificirani za mjesto predsjednika Republike. Nikome ne dajem prednost, premda Grabar-Kitarović i Milanović barem imaju neka iskustva, ali takve se prednosti moraju mjeriti s njihovim rezultatima, koji su neznatni i nedostatni za izazove ovog vremena.

Kako komentirate izjave Grabar-Kitarović o BiH, koje svako malo demantira nakon što se pojave u medijima? Naprimjer, kada je za BiH rekla da je nestabilna zemlja pod kontrolom militantnog islama...

-Što se stabilnosti tiče, nema je na bacanje nigdje u susjedstvu, a što se „militantnog islama“ tiče, to tek govori o robovanju predrasudama i, dakako, neznanju. No, ni to nije ništa posebno u izuzetno vulgarnom svijetu današnje politike.

Ko je ono onomad rekao da Kurdi nisu anđeli?

U medijima se sve više govori o tome da u Hrvatskoj jača nacionalizam. Zbog čega je to tako i gdje može odvesti?

-Ne. Ta teza je laž iz beogradskog laboratorija laži, a cilj joj je sakriti centar jedinog ofanzivnog nacionalizma na Balkanu u ovom trenutku, a to je Vučićeva vlast i njegova filijala u Banjoj Luci. Također, želi se potpuno relativizirati povijest ratova iz 90-ih i svijet uvjeriti da su svi bili jednako krivi, a Srbi žrtve ustaša, islamskih fanatika i krvoložnih „Šiptara“.

Bosna i Hercegovina prava je tabu tema u Hrvatskoj

Pomaže li Hrvatska napretku BiH, je li iskren prijatelj, kako to često poručuju iz zvaničnog Zagreba?

-Svaki pametan Hrvat morao bi znati da je napredak BiH u hrvatskom interesu. No, takvo što se baš i ne može prepoznati u Plenkovićevoj (Andrej, op. a.) politici, koja je u kontinuitetu tuđmanovskog pristupa Bosni i Hercegovini i zato povijesno glupa i po tomu štetna, ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za Hrvatsku.

Morate znati da je Bosna i Hercegovina prava tabu tema u Hrvatskoj. Može se pričati o svemu i svačemu na vrlo uključiv način, ali, kad je riječ o Bosni i Hercegovini, onda se traži jednoumlje. Bosna ne postoji ni u ovoj predsjedničkoj kampanji.

Kad se to promijeni, kad se samokritično sagleda nedavna prošlost, kad se odustane od patroniziranja BiH, kad se primijeni konstruktivna politika, tek onda će Hrvatska i Bosna i Hercegovina biti u mogućnosti kročiti naprijed, zajedno, čemu se iskreno nadam. No, mostovi se ne grade samo s jedne strane rijeke.

Ima mnogo toga što bosanska politika može učiniti da potakne pozitivni razvoj u hrvatskom razmišljanju o Bosni i Hercegovini. Potreban je ozbiljan dijalog, ali po mogućnosti bez onih koji siju razdor.

Gafovi Grabar-Kitarović više govore o vremenu nego o dometima jedne zapuštene političarke

Kako komentirate gafove aktuelne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kojim nasmijava i Hrvatsku i regiju?

-Gafovi se ne komentiraju. Oni su jednostavno neprilični, ne samo za nekoga na tako visokoj funkciji. Istini za volju, u regiji ima mnoštvo zabavljača. Zato ova tema više govori o vremenu nego o dometima jedne zapuštene političarke.

Tipično za Plenkovića je da s Dodikom pregovara oko dva-tri sela

Premijer Andrej Plenković je najavio da će tražiti promjenu trase autoputa Sarajevo – Beograd. Je li to miješanje u unutrašnje pitanje BiH?

-Pravo pitanje je koliko je autoput Banja Luka - Beograd koristan za Bosnu i Hercegovinu. Danas (petak, op. a.) sam vozio tim putem te uz mnoštvo srpskih zastava nisam primijetio nikakav znak bosanske prisutnosti. Tipično je za Plenkovića da s Dodikom pregovara oko dva-tri sela, a ne zabrinjava ga strateška vrijednost trase za velikosrpske imperijalne projekte. Toliko o miješanju i nemiješanju.