Knjiga “Izdaja Bosne” moje je životno djelo. U njemu stoji cijela priča o našoj sudbini. U njoj su upisana imena svih lopova i kriminalaca, svih izdajnika, ali i onih heroja i istinskih branilaca Bosne. Kazao je ovo u intervjuu za “Dnevni avaz” Stjepan Kljuić, ratni član Predsjedništva RBiH.

Krvnik Bosne 

“Izdaju Bosne” ne prihvataju ni Zagreb, ni Beograd, ni Sarajevo. Zašto?  

- Svako se stidi svojih grijeha i svako želi da slaže. Ono što su Jugoslavenska narodna armija, Milošević, Srbi napravili, to je nešto najsramnije, ne samo poslije Drugog svjetskog rata. Takva mržnja, svirepost nije zabiležena čak ni ranije.

- Što se tiče Hrvata, Zagreb je naš, krvnik Bosne. Mi smo imali legalno rukovodstvo. Moramo znati da sam ja dobio izbore, da sam u historiji ostao jedini Hrvat koji je dobio oko pola miliona glasova. Dalje, dobili smo referendum. I, što je najvažnije, ja sam imao konvenciju HDZ-a u Mostaru, da im pokažem tamo superiornost.

I onda se pojave dva protukandidata, imali su po jedan, vlastiti glas, Boban je dobio 28 i ja 280. Kad je Šušak došao da intervenira, vidio je da je stvar zavšena i kaže Bobanu, idi i poljubi Stjepana, u znak hrvatskog jedinstva. U jednom tekstu koji sam objavio u zagrebačkom “Danasu”, napisao sam o tom slučaju “Judin poljubac”. Već nakon Karađorđeva nastaje hajka na mene... 

A treća strana?

- Sarajevo i tadašnja vlast nikad nisu prihvatili multinacionalnost. A BiH može opstati samo kao multinacionalna i sekularna. Sve ostalo je nemoguće. I tako Sarajevo nikad nije reklo ni da je protiv ni za, a praktično je bilo protiv, jer se izrugivalo multinacionalnosti. I danas imate slučajeve da se čovjekov otac zove Jovan, a on se odrekao oca da bi bio Hrvat na nekoj funkciji, pa imate Muhameda koji, onda, promijeni ime u jevrejsko kako bi dobio poziciju... To je razorilo Sarajevo!

Kakva nam, onda, može biti budućnost s takvom prošlošću?

- Najduže zapisan u historiji Bosne ostat će Jovo Divjak. On je učinio nešto što nije samo plemenito nego je i historijski značajno. On je našao novac za početak stipendiranja onih koji nisu imali mogućnost. I taj fond je rastao i danas je samoodrživ. Već ima 7.500 ljudi koji su se školovali kroz taj fond. A on je gledao da tu ima svih naroda. Sad su oni postali svjesni tog procesa, te pomoći koju su dobili pa sad oni uplaćuju za sljedeće generacije. To će biti nešto kao, recimo, “Napredak” u Hrvata, koji je bio u cijeloj Austro-Ugarskog, stipendirao je dva nobelovca i mnoge druge...

Jovo će sa svojim pokretom ostati, a sve ostalo će nestati, jer nema nikakve perspektive, nikakve globalne strategije.

Tokom agresije na BiH, upravo su se patriote poput Divjaka našle na udaru bivših kadrova KOS-a, poput Fikreta Muslimovića. Muslimović je pisao depeše i o vama, da sjedite po kafanama i gozbama... Kako to komentirate?

- Bosna je bila umrežena KOS-ovim kadrovima i oni su, posebno među Bošnjacima, ostavljeni ovdje. Šta će njima musliman KOS-ovac u Beogradu? Imaju oni svoje. I danas KOS igra značajnu ulogu u političkom životu Sarajeva. KOS-ove struje djeluju punim plućima u Bosni.

Ne pojedinci nego grupacije. Oni su bili infiltrirani i imali su zaštitu. Jednom prilikom sam došao kod Jerke Doke u Ministarstvo odbrane, gdje su svi telefoni bili dvojni, jer je svaki komunista prisluškivao drugog da ne bi radio šta protiv naroda i države. I Jerko podigne slušalicu, kad iz Beograda govore: “Bre, Josipe, ovo si sjajno uradio. Razjeb... si im Teritorijalnu odbranu, policiju... Strpi se, bre, Josipe, još sedam dana i eto nas.”

A Josip je bio Enver Mujezinović, koji je danas u tim tvornicama oružja, u Konjicu... Koliko su oni samo željeli da Jovo, ja, Stjepan Šiber napustimo Sarajevo...

Unutrašnji problemi

Kako gledate na trenutnu političku situaciju u vlasti? 

- Bosnu niko neće uzeti. Ona će unutra biti podijeljena, jer će se znati ko gdje smije ići ili ne smije i ko gdje vlada, kojim prostorom i tvornicom. Zapad ima toliko svjetskih, a evo, sad i unutrašnjih problema. Zapad je zatvorio pitanje Bosne time što je, praktično, ukinuo našu armiju. Niko neće napraviti novi rat, ali to kako će narod živjeti, to nikoga ne zanima. Najtragičnije za Bosnu je što su najsposobniji ljudi eliminirani na vrijeme.

Politika u Bosni nema ponosa

- Politika u Bosni nema ponosa. Ne možemo mi zažmiriti da su Iliju Jurišića držali tri i po godine u Srbiji, da su mu uništili zdravlje, da danas ima pet-šest građana BiH koji ćame po zatvorima, a da Đukića i ostale zločince oni čuvaju – smatra Kljuić.