Svetislav Basara, jedan od najboljih južnoslavenskih pisaca i dobitnik brojnih nagrada, jučer je u Kamernom teatru 55 u Sarajevu promovirao knjigu “Andrićeva lestvica užasa”. Osim Ive Andrića, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, kako kaže, kroz cijeli roman provlači se još jedan motiv. Radi se o srpsko-hrvatskim odnosima.

Najveći mit

Basara je godinama u Srbiji na meti i pozicije i opozicije zato što nikoga ne štedi i o svemu govori i piše objektivno.

- Ne postoji političar kojem u Srbiji vjerujem. Kad je riječ o kritičkom govoru o šovinizmu na ovom prostoru, sve što mogu reći jeste da je nedovoljno kritičan. Pazite, da je bio dobar govor, ne bi bilo šovinizma - kazao je Basara za “Avaz”.

No, književni kritičari za njegove romane imaju samo riječi hvale, navode kako se Basara duhovito i britko obračunava i sa srpskom mitomanijom.

- Srbija ima svoj najveći mit. To je već općepoznato da se radi o kosovskom mitu. No, sigurno je da i Hrvatska, ali i bošnjački narod, ima svoj. Vjerujem da nemaju karakteristike kao što ima srbijanski. Ali, svakako da nema naroda, ali ni države, bez mita. Mora biti neka državna mitologija, samo je pitanje do čega će ona dovesti i na šta će to sve izaći - istaknuo je Basara.

Nastane problem

Hrvate i Srbe uvijek treba držati odvojeno, napisao je Basara u posljednjem romanu.

- Upravo je to napisano u knjizi. No, to je, ipak, roman, ali nije loša ideja. Naravno da ne treba tako, ali kažem da nije loša ideja, jer je očito da, čim dođu u neposredan kontakt, nastane problem - pojašnjava.

Kaže nam i kako smatra da je do rata devedesetih došlo zato što je sve gurano pod tepih. No, dodaje, kako god da je bilo, Jugoslavija je bila mnogo bolje urađena od država koje su nastale nakon nje.

- Jedno poglavlje romana se zove “Yugonostalghia”. Iskreno, mislim da većina jugonostalgičara žali za svojom mladošću, a ne za Jugoslavijom. Žale za jednim koruptivnim mirom, gdje su svi problemi gurani pod tepihe. Onda dolazi do pucanje daske koja je na kraju dovela do čega je dovela. Tako da ja ne žalim za Jugoslavijom, ali je bilo bolje - kazao je Basara.

Handke je budala!

O Austrijancu Peteru Handkeu, dobitniku Nobelove nagrade za književnost, Basara nerado govori, kaže da je umoran od te priče.

- Handke je budala. Jednostavno je željan svjetske pažnje po svaku cijenu, u čemu je i uspio. Smatram da je Handke podržao Miloševića kako bi kontrirao Zapadu, a nakon toga od tog istog Zapada primio nagradu - oštro je prokomentirao Basara.