Ne smije Srebrenica biti na teretu pojedinaca. Srebrenica zaslužuje ozbiljan i sistematski pristup i zalaganje. Takav odnos umanjuje mogućnost grešaka. Izjavio je ovo u intervjuu za „Dnevni avaz“ glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.

Ef. Peštalić govorio je o novim incidentima u Srebrenici, zastrašivanju bošnjačkih povratnika, negiranju genocida, pripremama za obilježavanje godišnjice genocida...

Psihološko ubijanje ljudi

U Srebrenici su se i ove godine dogodili incidenti, paradiranje kroz Potočare, napad na djevojčicu s hidžabom... Šta to znači za povratnike? 

- Svjedoci smo da se u posljednje vrijeme retorika zvanične politike iz Banje Luke dodatno radikalizirala, što se neminovno oslikava i u Srebrenici, gradu u kojem je počinjen genocid, najveći zločin u Evropi nakon holokausta.

Ne treba nikada smetnuti s uma da su genocid počinili pripadnici vojske, policije, specijalnih snaga, zvaničnih institucija RS. Želimo vjerovati da je ta retorika primijećena i očekujemo da će se institucije koje su zadužene za očuvanje mira i sigurnosti u BiH ozbiljnije pozabaviti tim problemom.

Na Dan obilježavanja sjećanja na holokaust u Srebrenici, simbolu genocida, učenici su se slikali s četničkim obilježjima. Kakva se poruka šalje time, posebno što su takav čin podržali i načelnik i vlasti RS?

- Naša djeca, djeca Srebrenice, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadaju, naše su bogatstvo i naša budućnost. Svi zajedno moramo raditi na tome da ih educiramo, da radimo s njima, kako bismo ih usmjerili u pozitivnom pravcu, kako bismo bili sigurni da će ona biti garant bolje budućnosti naše zemlje. Zabrinjava nas što ponekad vidimo da nismo svi na istom putu i da, nažalost, ne dijelimo iste stavove.

Ti su incidenti još jednom potvrdili da ideologija mržnje i genocidna ideologija još žive na našim prostorima. Pred nama je mnogo posla, mnogo rada, snažnog i ustrajnog suprotstavljanja tim ideologijama, ali i njihovim promotorima i podstrekačima, kako, ne daj Bože, ne bi u nekom momentu došlo do ozbiljnijih posljedica.

Smatrate li da vlasti RS dovoljno štite bošnjačke povratnike?

- Često na koži osjetimo da vlasti Republike Srpske Bošnjake u RS smatraju stranim tijelom. Bošnjaci se tretiraju kao manjina, nema spremnosti da se kroz zakone, prava, slobode, omogući kvalitetniji život. Ovdje je teško ostvariti i ono pravo koje vam po zakonu pripada. To je pokušaj psihološkog ubijanja ljudi.

Mi se, naravno, nismo i nećemo umoriti. Ovdje su Potočari, ovdje su majke, ovdje su naša djeca, nemamo pravo na odustajanje. Sve što tražimo jesu jednaka prava za sve građane, bez obzira koje su nacionalnosti i vjere.

Kako se najave referenduma o sudbini RS doživljavaju u Srebrenici?

- O tome je teško i razmišljati. Ni domaća ni svjetska javnost nije dovoljno shvatila činjenicu da su Bošnjaci, a prije svega majke koje su izgubile sve što se izgubiti može na ovom svijetu 1995. godine, ipak smogle snage i vratile se u Srebrenicu. U grad, u mjesto u kojem je počinjen genocid, u kojem su životinjski ubijani njihova nenaoružana, gladna, na sve moguće načine i metode pasivizirana djeca i članovi familija. To je presedan u Evropi i svijetu.

Velika je žrtva njihova spremnost na suživot, pomirenje i izgradnju bolje budućnosti. One nikada nikoga ni na koji način nisu uvrijedile, niti je kada zabilježen slučaj nekog verbalnog napada. Nikada nisu optuživale cijeli srpski narod, nego uvijek i samo one koji su učestvovali i počinili zločin genocida. Umjesto da se ta njihova spremnost, njihova snaga, koristi kao mehanizam za napredak, svjedoci smo da se to iskorištava za nacionalističke ambicije. Da budem precizniji, za stare četničke ambicije.

Nedostatak zdravog razuma

Ove godine obilježava se 25 godina od genocida. Kako komentirate to što se i danas negira genocid u Srebrenici i ne priznaju presude Haškog tribunala? 

- Strašno je da 25 godina poslije genocida ne postoje zakoni koji bi regulirali pitanje negiranja genocida i nepriznavanja jasnih, detaljnih, dokazima potkrijepljenih presuda međunarodnih sudova. To nije ništa drugo nego nedostatak zdravog razuma. Naravno da očekujemo taj zakon možda više nego bilo ko i bilo gdje. Nije lako svakodnevno svjedočiti relativiziranju genocida, slavljenju genocida u kojem ste izgubili svoje najmilije ili veličanju njegovih naredbodavaca, zločinaca i ubica.

Jesu li se Bošnjaci dovoljno borili za istinu o genocidu u Srebrenici i koliko je važno stalno ponavljati šta se dogodilo u Podrinju, Prijedoru, Sarajevu...?

- Naš narod je dao ogroman doprinos kako u dokazivanju tako i u uspostavljanju života i normalizaciji odnosa u Srebrenici. To je svjetski fenomen. Ponekad je, možda, i bilo pogrešnih koraka, ali ne želimo sumnjati u dobre namjere.

Potrebno je naglasiti da bi rezultati, zasigurno, bili bolji i više zadovoljavajući da su tu energiju, želju i snagu sve vrijeme pratile institucije.

Koliko je važno da bošnjačke i probosanske snage zajednički nastupe na lokalnim izborima u Srebrenici?

- Ukoliko postoji mjesto oko kojeg se, bez dileme, treba ujediniti, onda je to Srebrenica. Ona mora biti naš cilj, naša platforma, naš sistem, naše ogledalo, naš početak i kraj, naš interes na svim nivoima.

Srebrenica mora jednom i zanavijek postati naša crvena linija. Jedino tako možemo očekivati pomake. Srebrenica to zaslužuje i zahtijeva od svih nas. Siguran sam i nadam se da će do toga doći jer možda poslije ove, nažalost, druge prilike nećemo imati.

Memorijalni centar u Potočarima je obaveza svih nas

Novi direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić pokrenuo je niz inicijativa da se pomogne Centru. Kako Vi to doživljavate? 

- Emir Suljagić je čovjek koji je preživio genocid, čovjek s velikim iskustvom i znanjem, ogromnom energijom i snagom. Emotivno je vezan za Memorijalni centar Potočari. I prije dolaska na poziciju direktora Memorijalnog centra Emir Suljagić je radio, pokretao inicijative, govorio, pisao, pronosio istinu o genocidu u Srebrenici.

Bio je s nama, sve vrijeme. Sada, za ovo kratko vrijeme, već se vide rezultati njegovog rada. Memorijalni centar u Potočarima je obaveza svih nas i zaslužuje podršku svih segmenata društva.

Borba nije uzaludna

U Srebrenici je obilježen svečano Dan nezavisnosti. Kako ste to doživjeli? 

- Raduje me činjenica da su Bošnjaci ove godine skoro u svim gradovima manjeg bh. entiteta obilježili Dan nezavisnosti, ne samo u Srebrenici. Posebno nas raduje da su program u Srebrenici izvela naša djeca rođena poslije genocida u Srebrenici, čija ljubav i odnos prema domovini nikog normalnog ne ostavljaju ravnodušnim.

To nama daje posebnu snagu i motiv da se borimo i ustrajavamo u borbi za njihovu sigurniju budućnost. To su momenti u kojima shvatite da borba nije uzaludna. Bosna i Hercegovina je naša domovina, njihova domovina, mi druge domovine nemamo.

Medžlis IZ obnovio skoro svu infrastrukturu

Kakva je Vaša saradnja s načelnikom Mladenom Grujičićem i općinskim vlastima? 

- Islamska zajednica u BiH, a samim tim i u Srebrenici, je opredijeljena i svih ovih godina je radila na uspostavljanju dobrih međuljudskih odnosa, tolerancije, poštivanja i to će i dalje raditi. U Srebrenici smo u te aktivnosti uložili dosta truda. Osim toga, Medžlis Islamske zajednice Srebrenica obnovio je skoro svu infrastrukturu i trenutno ima zaposlenih sedam imama i dvije osobe u administraciji.

Naravno, svi zaposleni sa svojim porodicama žive u Srebrenici. Nama ne smeta to što načelnik i njegova administracija o tome ne znaju ništa ili se prave da ne znaju i što do sada nikakve saradnje nije bilo. Teško je očekivati da će od nekog ko ima stavove i razmišljanja kakve ima i kakve je u više navrata potvrdio do toga uopće doći.

Ali, mi smo građani ovog grada i ne tražimo i ne očekujemo ništa manje i ništa više sloboda i prava od sloboda i prava koje uživaju drugi građani, druge institucije, zajednice ili ustanove ovog grada.