Imati vlastito mišljenje o bilo čemu je jedan od glavnih uvjeta da mislite dobro, kazao je na početku ekskluzivnog razgovoru za "Dnevni avaz" Asim Kurjak, ugledni akademik i svjetski priznati ginekolog porijeklom iz Banje Luke koji već desetljećima živi u Zagrebu, nakon što je odlučio da napusti Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU).
On je svoju odluku obrazložio u pismu koje je poslao Predsjedništvu BANU-a, a u kojem je naveo da se nakon smrti predsjednika BANU-a Muhameda Filipovića ova institucija nalazi na prekretnici te da ne poštuje međunarodne kriterije naučnog vrednovanja.
Također, naveo je, polovina članova BANU-a nije objavila nijedan međunarodno prepoznati rad.
Za "Avaz" je kazao da trenutno ratuje s neznalicama.
- U BANU sam ušao s iskrenom željom da pomognem, a ne da pravim karijeru ili titule, jer sam već bio član osam akademija, imao veliki broj naučnih priznanja. Naišao sam na krasne ljude, a jedan od njih je, nažalost, rahmetlija Muhamed Filipović, koji me i uveo u Akademiju, a na neki način smo i zemljaci, obojica smo iz Banje Luke. Međutim, ubrzo sam vidio da u BANU-u ne vlada znanstveni puk, jer postoje međunarodni znanstveni kriteriji još od vremena Platona pa sve do danas. To su umni ljudi jedne sredine, a moj osobni stav je da BiH u ovim trenucima treba umne ljude, ali i da oni ne treba da šute. To su moji plemeniti motivi da pomognem našoj BiH. Nema tu nikakve patetike, samo želim vidjeti BiH kao jaku znanstvenu sredinu, jer znanstveni lideri znaju zemlju izvući iz ćorsokaka i znaju svojim intelektualnim šarmom vezati mlade da ne odlaze i naći načina da se oni stimuliraju - kaže dr. Kurjak na početku razgovora.
Ističe kako su se nedugo nakon smrti akademika Filipovića „počeli javljati poluanonimusi, u svijetu potpuno nepoznati ljudi, naučnici i umjetnici, kao lideri“. Neki i sa željom da vode BANU.
- Vidjelo se da nema transparentnosti, da nema strukture koja bi akademiju činila akademijom. Onda sam došao do nekih vrlo poraznih činjenica, da mi nismo priznati kao akademija, već kao društvo, dakle nemamo zakonski blagoslov da budemo akademija - kaže Kurjak.
Ističe da je u tabeli koju je uputio Predsjedništvu BANU-a naišao na porazne podatke.
- Mnogi će ostati šokirani kad saznaju parametre koji se vade iz radova koji su dostupni svjetskoj javnosti. Tamo su imena onih koji su sebi pribavili na ovaj ili onaj način, kroz medije ili druge skupove, aureolu znanstveno koncepcijskih imena. Na Googleu danas možete ukucati, naprimjer, Asim Kurjak i tu ćete vidjeti da je taj čovjek uradio 1.125 radova, citiran je 12.500 puta, ima H-faktor 63, što znači da su 63 moja rada najmanje 63 puta citirana. To, nažalost, u BANU-u nema niko, ni blizu. Ima tu još jakih ljudi, poput profesora Ejupa Ganića, ali je to minimalno - naglašava naš sagovornik.
Zbog svih ovih razloga je, kako ističe, shvatio da je najbezbolnije da izađe iz BANU-a.
- I ušao sam vođen emocijama i gonjen željom da pomognem. Imam dvije domovine, jedna je Bosna, gdje se rodio taj biološki miraz, a druga je Hrvatska u kojoj sam taj biološki miraz pretvorio u svijetu kao prepoznatljiv - pojašnjava.
Na naše pitanje je li BANU više politička, a manje naučna akademija, Kurjak ističe da ta tvrdnja nije daleko od istine.
- Također, finansije su potpuno netransparentne. Nedavno je Elmedin Konaković dao 60.000 KM i niko ne zna gdje su ti novci otišli, izvještaji se nikom ne podnose, a postoje priče o puno većim izdacima prikupljenim u dijaspori - zaključuje Kurjak.
