I da nismo, kojim slučajem, suočeni s pandemijom koronavirusa, nakon naglog zahladnjenja i slabijih snježnih padavina, mnogi bi danas radije ostali u toplim kućama i stanovima nego što bi otišli na posao, u kupovinu ili šetnju. Koronavirus je postao „nezvani“ i nepoželjni gost koji svakoga od nas prisiljava da poštujemo nova pravila ponašanja i komunikacije u svakodnevnom životu. Izolacija, samoizolacija, karantin, socijalna distanca, riječi su koje su se brzo udomaćile u svakodnevnoj komunikaciji među ljudima. I ta komunikacije je, silom prilika, svedena na minimum.
Bijeljinske ulice su ovog 24. marta potpuno puste. Tek poneki automobil naruši neobičnu tišinu. Ljudi na ulicama skoro i da nema. Poslovnice banaka su maksimalno skratile radno vrijeme, uglavnom od osam do 13 sati. Neke banke su odustale od rada subotom. Ljudi strpljivo čekaju svoj red, da uplate komunalije i da završe ono što je neophodno. Identična slika u marketima, na pijaci.
Policijski čas se striktno poštuje, tako da se već u ranim popodnevnim satima ljudi povlače u kuće i stanove, pripremaju spiskove neophodnih artikala i namirnica koje će kupiti narednog jutra, iščekujući još jedan dan pun zebnje i neizvjesnosti.