U vrijeme kada u cijelom svijetu vlada vanredna situacija izazvana pandemijom koronavirusa i kada ljudi umiru u sve većem broju, potrebno je ostati kod kuće, jer čuvajući sebe, čuvamo i druge, poručio je u razgovoru za "Dnevni avaz" glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Trebinje, hafiz Sadik ef. Fazlagić.
Fazlagić kaže da je vrijeme u kome se nalazimo, puno iskušenja, koja pogađaju sve podjednako.
- Vrijeme u kojem se nalazimo, puno je iskušenja, koja su nas sve podjednako okružila. Najveća kušnja s kojom se suočavamo je pojava pandemije koronavirusa.
Gledamo i svjedočimo nemilim scenama iz cijelog svijeta pa tako i iz Bosne i Hercegovine, kako ovaj virus nema prepreke pred sobom, uzima sve veći danak, a ljude stavlja u potpunu ili djelimičnu izolaciju - navodi ef. Fazlagić.
Dodaje da nam slijede blagdani koje smo uvijek dočekivali s radošću.
- Vrijeme koje je pred nama i mjesec u kojem se nalazimo, donosi nam tri velika blagdana u vrlo kratkom vremenu. Imamo blagdan Uskrsa, poslije kojeg dolazi blagdan Vaskrsa, a zatim i ramazan. Svaki dočekujemo s radošću i veseljem, ali i s velikim žalom i tugom što ih nećemo moći ispratiti onako kako smo to i običavali prethodnih godina - istaknuo je ef. Fazlagić.
Kaže da je veoma mali broj gradova koji nije zahvaćen virusom.
- Zahvaljujući, prije svega, dragom Bogu, a zatim na vrijeme donesenim preventivnim mjerama nadležnih organa, ali i savjesnom i odgovornom ponašanju građana, Trebinje je jedan od takvih gradova, i nadamo se da će tako i ostati i u narednom periodu.
Stoga, da naš grad ostane čist od ovoga virusa, potrebna je maksimalna odgovornost svih nas, bez izuzetka. Zato čuvajmo sebe i svoje porodice. Čuvajući sebe, čuvamo i druge, čuvamo i naš grad - poručio je ef. Fazlagić.
Trebinjski đakon Branislav Rajković ističe da je našem zdravlju danas etimologija potrebna koliko i epidemiologija.
- Crkva je živa zajednica vjernih, a crkva, kao hram, samo su zidovi oko Svetog Pričešća... Arapska riječ džamija označava mjesto okupljanja i bliža je onome što se naziva džemat i džuma, pa i univerzitet, dakle mjesto okupljanja, zajednica, nego objekt u kojem se ljudi mole. I sinagoga je prije skup, skupština, pa tek onda i kuća molitve... - objašnjava za "Avaz" đakon Rajković te dodaje da "Najviši ne živi u rukotvorenim crkvama".
- On je tu, doduše, boravi kada boravimo mi okupljeni, zato su nam sabranja u hramovima važna, ali i izvan njih mi ne prestajemo biti s Bogom, naročito ako je dvoje ili troje sabrano u ime Njegovo, dakle i u sopstvenim domovima.
Neodlazak u hram, stoga, a naročito privremeno i ne zbog svoje lijenosti i nemara, neće nas odvojiti od Boga mimo naše volje - istaknuo je đakon Rajković.
Naglašava da je u ovim danima pandemije koronavirusa ostanak u vlastitom domu veoma važan.
- Ostanak u sopstvenom domu, s druge strane, koliko god to možemo, u ovim danima naročito je važan. Važan je i u slučaju da ne uvažavamo baš sve argumentacije o vanrednosti situacije, pa i u slučaju da se ne bojimo za sebe.
Ukoliko postoji i najmanja mogućnost da naše shvatanje i hrabrost izazove ponašanje koje svjesno dovodi u pitanje život drugog, naše prebivanje u hramu svakako neće imati smisla, jer hram, to smo mi, a ne zidovi - zaključio je đakon Rajković.