Nakon što je grupa sarajevskih patologa izdala saopćenje da neće vršiti obdukcije, jer se boje potencijalne infekcije, nastala je velika polemika u javnosti, ali i ljekarskim krugovima.
Predsjednik Kriznog štaba RS Alen Šeranić, inače epidemiolog, javno je izjavio da virus ne može preživjeti u mrtvom tijelu. Također, on je objasnio i da se obdukcije u RS normalno rade svakog dana.
Ipak, sarajevski patolog Aleksandra Đuran na jednoj veoma gledanoj televiziji (Face TV) je izjavila potpuno suprotno. Da ona neće raditi obdukcije onih za koje se smatra da su umrli od koronavirusa.
Kao razlog je navela da obdukcione sale nisu adekvatno opremljene te da postoji opasnost da se inficira tim od četiri čovjeka koji to moraju raditi.
Ova doktorica je svjesno prešutjela i tobože se pozvala na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Međutim, Đuran, koja se u televizijskom nastupu više bavila politikom nego medicinom, svjesno je prešutjela izjavu predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za BiH Viktora Olsavskog (Victor Olsavszky), koji je za Al Jazeeru u kameru prokomentirao saopćenje sarajevskih patologa koji su se pozivali na WHO.
Naprotiv, rekao je da je dovoljno da obdukciona sala ima ventilaciju u smislu otvorenih prozora a obducent uobičajenu zaštitnu opremu za svaku drugu obdukciju. Zato je prosto nevjerovatna ova vrsta lokalnog diletantizma kakav pokazuje Đuran i u svoju laž utjerava WHO i to više puta ponavlja u vrlo gledanoj televizijskoj emisiji.
Ako se manipulant - doktorica boji primiti mrtvog pacijenta, zar to nije užasna poruka ljekarima u bolnicama i domovima zdravlja da ne smiju primiti živog oboljelog i da trebaju bježati od svojih pacijenata.
Srećom, dobro je uplašenoj patologinji danas replicirao jedan hirurg iz Zenice. On se javno upitao, kako to da hirurzi smiju operirati sve bolesnike, pa i one sa koronavirusom, a patolozi ne smiju da im priđu kada umru? Aleksandri, također, mrtvi pacijent ne može kihnuti u lice ili je dodirnuti rukom, kako se to dešava i dešavat će se u svim korona bolnicama i ambulantama.
Zato je istup Aleksandre Đuran užasan primjer neetičkog ponašanja i sramnog plašenja mladih ljekara da u trenucima pandemije bježe od pacijenata, a ne da ih liječe.
Njen televizijski nastup, koji su vjerovatno gledali i oni u izolaciji, a takvih je hiljade, ili u bolnici zbog korone, vjerovatno su doživjeli kao ispisivanje vlastite smrtne kazne.
Poseban aspekt njenog sramnog televizijskog nastupa je nova eskalacija stigmatiziranja zaraženih koronavirusom.
Da u BiH postoji ozbiljna ljekarska komora ili udruženje bolesnika od korone (a postoje slična udruženja za druge bolesti poput Kronove bolesti, dijabetesa...) sigurno bi uslijedile velike tužbe i zahtjevi za preispitivanjem ljekarske licence dotične doktorice. Plašiti potencijalne i postojeće pacijente, njihove porodice, ljekare i medicinsko osoblje da priđu i liječe ljude od korone je užasan zločin.
To, posljedično, može uzrokovati i smrt pacijenata koji bi imali šansu da prežive ako ih bolničko osoblje liječi i bude uz njih. Da li je Aleksandra Đuran u svojoj nehumanosti uopće svjesna ovoga i zna li ona uopće šta znači kada ljekar izaziva opću paniku i podstiče ljekare na krivično djelo uskraćivanja medicinske pomoći?
Da li u ovoj zemlji postoji tužilac koji je svjestan kakvo je krivično djelo ona počinila?