Vrlo rano u praćenju korona virusa i njegovom suzbijanju reagirala je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). Napravljen je respektabilan projekt Geoportal koji je inicirao predsjednik Akademije akademik Miloš Trifković, a koji vodi akademkinja Mirsada Hukić.

Mladi talenti

Projekt je osmišljen unutar Akademije, a sadrži epidemiološke statističke podatke, prostorne informacije i interaktivne karte sa položajem i kodiranim podacima izoliranih, testiranih i hospitaliziranih osoba. Nema dvojbe - prava inicijativa na pravom mjestu. I više od toga. Ovo je divan primjer gdje su znanstvenici ponudili rješenja i kao značajan skup umnih ljudi pokazali kojim putem dalje koristeći znanost kao putokaz. 

Koliko me pamćenje služi, ovo je jedan od rijetkih, ako ne i prvi primjer gdje su akciju na državnoj razini pokrenuli znanstvenici, a ne političari. Veliki autoritet Akademije začas je okupio i lidere iz politike i drugih područja. Bilo mi je ugodno saznati da je predsjedavajući Predsjedništva BiH, gospodin Džaferović, samo dva sata nakon što se ideja rodila u Akademiji podržao tu akciju i postao njen pokrovitelj.

Dobro je poznato da je u suvremenim društvima znanja znanost temeljni pokretač promjena nabolje. Znanje je, nesumnjivo, najsuptilniji oblik kapitala i njega se doslovno zarađuje, a ne dobiva na poklon. Istodobno, ono je i univerzalna tvorevina, a širenje znanja je zadatak svih, naročito visokoškolskih ustanova. Primjer koji svakako treba istaći (a ostao je medijski neprepoznat) je akcija Univerziteta Sarajevo „School of Science and Technology“ (SSST), u kojoj sam jedan od sudionika.

U ovom trenutku na Sarajevskom univerzitetu u završnoj fazi je izrada sedam doktorata nauka s kandidatima iz Ujedinjenih Emirata, Saudijske Arabije i Katara. Ovaj primjer najbolje ilustrira da i ekonomski siromašne zemlje mogu prodati znanje najbogatijima na svijetu koji su moćni da ta znanja potraže i drugdje. To da su odabrali Sarajevo i naš univerzitet jako ohrabruje.

Rektor Univerziteta u Sarajevu, prof. Rifat Škrijelj, nedavno mi je s posebnim žarom objašnjavao da je akcija otkrivanja i daljnjeg razvijanja mladih talenata okupila 150 mladih i talentiranih. Kaže se da i na putu od hiljadu milja prvi korak treba učiniti. A prvi korak Univerziteta u Sarajevu uzbuđuje i ohrabruje.

Izazov generacije

Čitav svijet je već tjednima izložen pandemiji koronavirusa, koja je, nedvojbeno, globalni zdravstveni i znanstveni izazov generacije. Svakodnevno čitamo o sve većem broju ljudi zaraženih virusom, raste i broj umrlih pa gotovo svi mi strahujemo za svoj i živote članova naših obitelji, osobito starijih. Sve je to praćeno gotovo u potpunosti zaustavljenom ekonomijom koja će sasvim sigurno imati negativne učinke na sve nas. Kako na to odgovoriti koristeći i najviše znanstvene putokaze?

Kada se kriza uzrokovana novim koronavirusom iz Azije počela širiti prema Europi i SAD, svijet se suočio s dvije opcije. U prvoj opciji mnoge zemlje su se povukle u stroge karantene kako bi se virusu onemogućilo brzo širenje. Danas je sasvim jasno da je ta mjera dugoročno neodrživa jer su mnogi stanovnici već nakon mjesec ostali bez sredstava za kupnju osnovnih namirnica. Druga opcija je bila da se pusti virus da se proširi i zarazi značajan dio stanovništva. Mnogi građani s takvim prebolijevanjem bolesti stekli bi imunitet. Tako bi se virus širio sve sporije dok ne bismo stekli „imunitet krda“.

Nažalost, protiv ovog virusa za sada nemamo ni lijekova ni cjepivo i zbog toga treba računati s većim brojem umrlih građana, posebno onih starijih i s već postojećim bolestima. Nevolja je da nitko s dovoljnom sigurnošću ne može procijeniti koliko bi ljudskih života ovaj virus mogao ugroziti u najcrnjim scenarijima dopusti li mu se slobodno širenje.

Danas se teži što većem broju testiranja na prisutnost virusa, na bolju opremljenost bolnica i kadra, a to sve imaju i Amerika i Njemačka i Švicarska i Engleska i Francuska. Unatoč tome, stanje im je gore nego u Hrvatskoj, pa čak gore nego u Africi. Ostaje nejasno kako to da se zaostalost i siromaštvo nose bolje s problemom koronavirusa. Jasno je da nije dobro da smo pustili da tržite i tehnologija misle umjesto nas, a da pri tome nemaju ni mozga ni duše, ni razuma, ni etike.

Gotovo tri desetljeća ni bogate zemlje nisu dovoljno ulagale u dijagnostiku i vakcinaciju jer tu nema velikih financijskih dobiti kroz terapiju. Valja se čuditi moćnim europskim vladama koje su abdicirale pred bankama i kapitalom. Prisjećam se jednog podatka starog tridesetak godina po kojem je tada siromašna i izolirana Kuba imala bitno dulji životni prosjek svojih ljudi od bogate Amerike. Istodobno, glavni ubojica u čitavom svijetu danas su krvno-žilne bolesti, a da niti jedna od bolesti koje izazivaju gotovo 90 posto smrtnosti u razvijenim zemljama nije ni dan-danas izlječiva.

Međunarodna solidarnost

Jasno je i da uza sve prednosti i zamke suvremenog svijeta univerzalni čovjek traži i duhovnu okrepu mada je paradoksalno da razvoj medicine, tehnologije, ekonomije i drugih znanosti – znači tako malo u vječnoj potrazi pojedinca za duhovnim nutarnjim mirom. To ponovo nameće pitanje o dijalogu između vjere i znanosti. Tu treba prevladati sklonost dijalogu, sinergizam, a ne skepticizam. Tako se razbija teza po kojoj samo znanost može pružiti napredak dok vjera ostaje arhaični, slijepi rukavac konzervativnih ognjištara. Mi smo generacija triju ekrana – računala, mobitela i televizora. Promijenjen je odnos prema znanosti. 

Iz svega ovoga moglo bi se zaključiti da je jedan od temeljnih zadataka suvremenih znanstvenika kako prihvatiti nove ideje, inovativne misli u našim razmišljanjima, ali isto tako kako zastarjele izbaciti iz naših misli.

Znanost je, baš kao i kultura, dio nacionalnog identiteta i prepoznatljivosti, a taj identitet valjat će zadržati i u ujedinjenoj Europi kojoj BiH opravdano žudi. Ipak, cilj da BiH postane na znanju utemeljeno društvo daleko je od realnosti ne poduzmu li se radikalni koraci i to urgentno. Ne smijemo zaboraviti da je ne samo za kreaciju vlastite inovacione potentnosti, nego i za uspješan transfer tehnologija, potrebno izaći iz sadašnjeg stanja gotovo potpune impotencije inovativnog kapaciteta zemlje.

Na ovom strahotom bogatom i virulentnom području uspjeli smo izgraditi jednu prepoznatljivu kulturu staru tisućljeće koja je bila i ostala naša osobna iskaznica. Bez obzira na privremene teškoće i dvojbu je li pandemija kraj sretne globalizacije, svijet ide unifikaciji i ujednačavanju. Pa zato takvu kulturu treba podržavati kao naš identitet i kao našu veliku vrijednost. Ali s druge strane moramo sudjelovati u procesima globalizacije i valja razbiti lažnu dvojbu jesu li to stvari koje idu zajedno ili su to stvari koje su suprotstavljene.

Duboko sam uvjeren da odgovore treba tražiti u znanosti. Ali znanost treba stalnu skrb društva, a znanstvenici će uzvratiti svojom etikom, znanstvenom produktivnošću i društvenom odgovornošću. A zlouporaba znanosti znači moć jačih nad slabijima, proširuje jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju. Naša budućnost najčešće ovisi o nekolicini znanstvenih lidera, njihovoj originalnosti, energiji i autorskoj osobnosti.

Lome svoje vratove

Oni su ljudi koji preuzimaju rizike i lome svoj vrat ako je potrebno, privlače talente, zrače intelektualnim šarmom i emitiraju energiju potrebnu za velika ubrzanja i oni su ljudi koji su spremni krenuti u avanturu. Zahvaljujući takvima, znanost krupnim koracima grabi naprijed. Dakle, nama su potrebniji takvi ljudi nego milijuni dolara, ali njih je teško pridobiti jer takve rijetke ljude love i najprestižnije znanstvene institucije kojima nikad nije dovoljno kreativnih, produktivnih pojedinaca. 

Nažalost, mislim da je uvijek na djelu nezamjećivanje značenja kvalitete ljudskog resursa (brain waste) i da je to možda naš glavni problem. Već više puta sam istako svoje duboko osobno uvjerenje da su ljudi najveći kapital Bosne i Hercegovine. Treba ih vrlo rano otkrivati i dalje organizirano razvijati, a to je dužnost znanstvenih lidera i institucija poput Akademije. Nikad se ne treba bojati jakoga jer on ti neće naškoditi. Boj se slaboga jer kad slabi dobije „stvari u svoje ruke“, onda se osvećuje jer kompenzira neke stvari.

Ako takvi dobiju kormilo, to su podobne osobe, ne talasaju, ne izazivaju ništa. To mogu biti sjajni časni ljudi, ali to nisu znanstvenici i ljudi za tranzicijska razdoblja. Pozitivna promjena nas čeka ako se neke stvari dogode iznutra, ako se konačno podobni zamijene sposobnima i ako javnost postepeno shvati da su pitanja razvoja i budućnosti jedina prava politička pitanja. I konačno, pripisujemo sebi da nas dvije važne osobine čine različitima od drugih živih bića: poznavanje prošlosti i planiranje budućnosti.

Za BiH, kao i za druge male zemlje, iznimno je važno što prije shvatiti kako su znanje, mozak i originalnost – novac. U nedavno objavljenoj studiji psihologije genija autor je tragajući za onim što je zajedničko šesnaestorici nobelovaca otkrio samo jednu osobinu – strah prema riziku. A to je biološka privilegija mlađih godina. Ne treba zaboraviti niti činjenicu da u zemlji u kojoj je znanost integrirana u kulturu poznati su strogi međuznanstvenički kriteriji. Oni štite društvo od površnosti i šarlatanstva i sprečavaju da se pod novo proda zaboravljeno staro.

Nažalost, u nas vlada svojevrsni međuznanstvenički mir i akademska korupcija. A društvo bez znanstvenika, proaktivnih, nije dovoljno učeno, kritično, pošteno. Drugim riječima, takvo društvo je manje vrijedno i u njemu se manje kvalitetno živi.

Medicinska dijagnostika

Koronavirus je pitanje medicinske dijagnostike i znanosti, ali o dugoročnim efektima virusa na društvo bavit će se još dugo politološka, pravna, ekonomska i druge znanosti. Valja odmah naglasiti da će znanstveni odgovori sigurno pomoći suzbijanju panike i histerije koja po čovječanstvo može imati gore učinke od samog virusa. Jer u ljudskoj povijesti imamo podatke o epidemijama gorim od koronavirusa, spomenimo crnu kugu iz srednjeg vijeka koja je opustošila tadašnju Europu. 

Znamo i da je otprilike prije 150 godina čovjek bio skoro izbrisan s lica zemlje, ali nitko nikad nije uspio dokazati što je tome bio uzrok. Ipak, tada je na čitavoj planeti živjelo tek nekoliko hiljada ljudi. Za razliku od tehnologije, čovjek ima trajno oružje koje paraziti nemaju. On je razvio kulturnu evoluciju i evoluciju znanja koju može iskoristiti u borbi s biološkim neprijateljem. Čeka nas dug put do vakcine i lijekova, ali, srećom, znanje je uvijek pobjeđivalo svako njegovo ignoriranje, u svako doba i u svim ljudskim zajednicama.

Granice moći i nemoći

Nesumnjivi su veliki uspjesi u svijetu znanosti, ali je ova pandemija kao svojevrstan oblik negativne globalizacije ponovo upozorila na granice moći, ali i granice nemoći znanosti. Primjerice, postoji jaka negativna korelacija između ekonomske, znanstvene, tehnološke razvijenosti zemalja i zdravstvenog i ekonomskog učinka koronavirusa.

Umjetna i prirodna inteligencija

Danas čovjek može ostati u svom domu i konzultirati velike biblioteke svijeta. Suvremeni mediji mogu nam uvelike pomoći, ali nikad neće zamijeniti iskustvo istinskog susreta. Uvelike govorimo o umjetnoj inteligenciji koja bi trebala zamijeniti prirodnu inteligenciju. Istina, već nas zamjenjuju u mnogo čemu, ali nikad umjetna inteligencija neće znati što to znači imati oca, majku, brata, komšije.

Koronavirus nema državljanstva

Velika sreća će biti ako posljedica ove pandemije bude jedna viša razina energije u društvu koja će nas natjerati da pokazujemo više poštovanja za ljudsku biologiju i solidarnost, jer je bolje pomoći drugima jer imamo, nego ovisiti o drugima jer nemamo. 

Pandemija nas je poučila da koronavirus nema državljanstva i stoga nije dovoljna solidarnost samo unutar jednog grada ili države, već istinska međunarodna solidarnost. Ako svi i svuda budemo njegovali duh solidarnosti, ona neće ostati samo u zatvorenom krugu.